Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 10.10.2021.

Nedjelja je. A nedjelja je moja, to je oduvijek tako bilo, moja rekapitulacijska introvertna točka, moj pokušaj da se osvrnem i unazad i unaprijed, najviše u bezvremenske, neke, maglene i izvandimenzionalne poljane i dvorišta, gdje se, možda, zapisuje kakav sam bio, i važe što će još sa mnom.

I to onda krene od vremena kad sam se šuljao kroz vrtove onog Bugara, na mjestu današnje zgrade HRT, i išao razbijati led na savskom nasipu, s džepnom knjigom koja opisuje čudovište iz Loch Nessa, sresti Lady of the lake, ili donske kozake, i…. pa preko satova glume u kazalištu mladih u Preradovićevoj, za pivo utrkivanja s tramvajem “na Prolkaču”, od Kemijske do Držićeve kad sam za Mladost trčao 800m. Kroz Exploited i GBH, cigarete Croatia, što su mi slali u gardu u Valjevo, pa ono dok trepneš, u osječku noć u rupi od granate… i evo još malo, na Stradunu sam prije mjesec, možda, s Marijanom u plesnom tango koraku, i kako Poljaku koji nas je fotografirao spominjemo “Co nam zostało z tych lat (Što nam je ostalo iz tih godina?”

I ništa drukčije ne ispadne, ništa trijeznije i praktičnije, mi ćemo ručati oko tri, ja ću staviti na sims prozora, na smartphonu Rahmanjinova, pa ćemo gledati kako pada kiša, vino piti, i pričati dugo i tiho. A što postoji bolje na svijetu? Ništa. Ništa ne postoji bolje. A matematikom ću se baviti sutra.

Dobro vam jutro, hvala što čitate Odjek, moj mali, ne čak niti toliko mali, repetitor za sanjare što ih rijeka života nosi. I ne pita ih previše.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara