Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 1.6.2021.

Volim kišu. Volim kišu noću. Prvo, jer, meni se učini da će se cijeli svijet na koji dan uspavati i prespavati, a da ću ja za to vrijeme nadoknaditi žarom i zanosom, bar jednu uličicu zaostatka životnog maratona koliko stane između dvije trafike, da su kiše, zima i pripeka, saveznici nas sanjara pred svijetom kojim vladaju rutineri iz velikih klubova. Da će im krila otežati favoritima, a da će se iz noći, u kadru, prvo tiše pa glasnije, začuti Herojska Poloneza Chopina, da će moja krila tada zaveslati i dvostruko, i da kad svane i kiša stane da ću ja već biti negdje naprijed, i držati glavu u koso, kao neki Emil Zatopek, i makar se raspadao, da tu prednost neću pustiti.

I drugo, da je to zato jer u zvucima i bljeskovima kiše, stanuju i roje se i rusalke, i sivi vuk, i zaljubljeni svjećari, i sva sila emotivnog svevremenskog pletiva koje se nekad i negdje dogodilo, pa visi nedovršeno po kozmičkim oblacima i olujama, i da će se sve to u čas razbuditi, pa navijati i dovikivati sa krošanja i uličnih svjetiljki, i iz zastalih u grlu uzvika srednjoeuropskih kolportera, da je i inače sve puno tog nevidljivog svijeta, ali da je on u kišnu noć ipak dvostruko živ. A da sam, nekom logikom sličnosti, nekom toplinom mojih prvih bilježnica i rukopisa u kojim slova uvijek bježe prema gore i u vis, ja njihov favorit.

Dobro vam jutro, sanjari, vjerujte zvuku kiše. U njemu se, na nekom eterskom tavanu, budi polugladan, uz pola boce vina vaš osobni demon, otvara poklopac klavira i svira Herojsku Polonezu, nije ga briga za korake što zastanu pred zgradom, nije ga strah taj čas ničega, on u vas vjeruje, jer ste vi još tu, na zemlji, a nekom mističnom i zanosnom silom, i nadom, vezani.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara