Featured Hrvatska

ŽENA KAO ŽRTVA, I NJEN TRETMAN U INTERESU PRAVIČNOG KAZNENOG POSTUPKA, samo crtica potaknuta jednom dvojbom u medijima

Nećemo o konkretnom slučaju uopće govoriti, nego tek koristeći ga kao poligon za nenavijačko razmišljanje o društvenom učinku primjene dva suprotstavljena pravna pravila, da se uvijek treba osigurati prisustvo okrivljenika najblažom mogućom mjerom… ali ipak onom koja će ispuniti svrhu. A tako donositi i sve druge odluke u postupku, do, mogućeg odmjeravanja kazne u slučaju osuđujuće presude. Naravno da je svaki postupak svijet za sebe, naravno i da svaki može potaknuti neku pravnu i društvenu temu. I o specifičnosti položaja žene u ulozi žrtve u trvenju ta dva pravila.

Sedamdesetogodišnjaka  se sumnjiči da je u petak oko 09.30 sati u mjestu Rastovac, kod Zagvozda, prvo verbalno napao 60-godišnjakinju da bi joj potom ručnim alatom (krampom) zadao udarac u glavu, a nakon čega je uputio prijetnje smrću 44-godišnjaku. Oštećenoj 60-godišnjakinji je pružena liječnička pomoć te je utvrđeno da je zadobila lakše tjelesne ozljede. 

U medijima se dosta osporavala sudska odluka o neodređivanju istražnog zatvora, i stava da se ista svrha postiže blažim putem, mjerama opreza.
Kod određivanja istražnog zatvora nije jedina zadaća za kojom sustav ide osiguranje prisutnosti okrivljenika nego i, primjerice,  on se određuje kad postoji opasnost ponavljanja ili dovršenja djela, ili opasnost da počini još teže djelo. Ne ulazeći u ocjenu državne odvjetnice, ne sumnjajući u njezino iskustvo i pravni senzibilitet, prisjećamo se da svaka primjena odustajanja od represivnijih rješenja u tretmanu počinitelja, stvara kod žrtve, ali i javnosti, recipročan dojam da se protupravno, tu i klasično violentno ponašanje, ne tretira dovoljno ozbiljno, možda i olako. A možda i za nju zabrinjavajuće, s osnove njezine tjelesne i druge sigurnosti.
Ovo i zato jer određene mjere opreza, primjerice zabranu prilaska, nije lako nadzirati, u brzini stvarne situacije spriječiti kršenje niti u središtu grada, kamoli u okolici Zagvozda. Tako one često ne eliminiraju strah žrtve, kod žena je ovo i dvostruko. Riskirajući da se ipak odredi istražni zatvor, počinitelj može, a u nekom unutarnjem sukobu se učini i da mora, često te mjere prekršiti, i opet ostaje njegova volja i fizička premoć, nasuprot već jednom napadnute, a fizički slabije žene. To je, za ulogu sustava, jedna loša situacija, i za žrtvu, i za kredibilitet pojedinačne sudske odluke, a i za primjer potencijalnim počiniteljima kaznenih djela. Zato se brojne, najviše u slučajevima obiteljskog nasilja, ali i kod kaznenih djela protiv spolne slobode, ovakve odluke…  učine blage prema počinitelju, a okrutne prema žrtvi. 

Postoji ne jedna međunarodna konvencija koja upozorava na ovu društvenu i pravosudnu dvojbu, i na potrebu da sustav, u ocjeni koje će mjere primijeniti, uračuna i ranjiv položaj žrtve koja mora živjeti u blizini počinitelja tijekom čitavog sudskog postupka. Taj postupak pak, u svojoj dinamici otvara nova poglavlja stresa za obje strane, dok zadržava fizičku premoć jednoj od njih. Kako je krenuo u protupravan napad na ženu, na ženu kao bar fizički ranjivije biće, on je svjesno i prešutno odabrao teži tretman sustava u njegovoj nakani da spriječi dovršenje, ponavljanje, ili izvršenje još težeg djela, jezikom kaznenog postupovnog prava govoreći. Pa i u onoj točki gdje istražni zatvor dopušta donositelju odluke  odrediti zbog utjecaja na svjedoke, već sama blizina, vizualni kontakt na fizički nadmoćnu osobu počinitelja, vrst je utjecaja na daljnje ponašanje žrtve i drugih svjedoka, a time i sudbinu postupka.

Ispravna konačna odluka traži ravnopravnost kao princip, naravno da okrivljenika i ovlaštenog tužitelja, jer to je svetinja za sebe, odnos suprotstavljenih strana u kaznenom postupku, počinitelja kao, ipak, pojedinca, i sustava. Ali i ravnopravnost položaja žrtve, čija zaštita je i u interesu pravde, jednako i samog postupka, posebno i njenog iskaza kao bitnog elementa stadija izvođenja dokaza. 

Zato je potrebno ukazivati, možda i ne samo in abstracto, na loš za društvo a čest, relikt patrijarhata kao zadržane društvene navike u radu pravosuđa. I da, znam da je nepopularno reći, ali u interesu društva je priznanje žene kao biološke i društvene odrednice s osnove  spola, manje kao amorfan i drugorazredni tretman spola, svodeći je, i dajući prednost na rodnoj društvenoj  akrobatici.

photo slobodna dalmacija