Balkan Hrvatska

UZMI ŽIVOT, GOSPODE, ALI PAPRIKU, MOLIM TE, NE DIRAJ

Mi smo mogli biti davno svjesni svoje golotinje, i da će doći dani kad će kriminalci početi, uvjereni u svoju etičku prednost, pisati reklamacije na mito, kao domaćini na bijelu tehniku. Da su oni sucima dali papriku a ovi, nepošteno, nisu odradili posao nego su ih osudili. I da će sustav, pravna država, uistinu krenuti raspetljavati tu nepravdu.

Jer što god rekli… da je sve prošlo dobro (dobro znači da je paprika pomogla, mi ovo ne bi gledali).
Ako se vratimo u doba kad je sloboda bila u kolijevci, kad se moglo na tenis meču s predsjednikom dobiti više nego na sto wimbeldonskih turnira, kad su cvjećari uzimali gigante koje će kasnije, tobož u nuždi, ekskluzivno zaduživati kod baćuške, vidimo da smo…. krenuli tako. Država je bila samoposluživanje za naše, a nekom crna grobnica, da, mladost je ginula kao snoplje a već se kaparila zemlja na koju su padali, s krunicom, bez krunice, s fotografijama sebe na koncertu Parnog valjka.


Ta katarza, da je bilo tako, ona je neizbježna, uzalud “sad više nećemo”, i tko je jamio (do sad), ok, ali više nećemo. 


Mi nemamo kuda, jedna teška svijest kako stvari stoje, nije mogla presušiti. Jer mi niti umrijeti ne možemo da ne pitamo “je li imaš koga preko”.  I stigli smo. U neku s lijepu ulicu gdje uskočki okrivljenici sjede u počasnoj loži, naručuju rođendanske torte za kraljicu, i išetaju iz zemlje pa se žale da su potplatili suce, a ovi se brane “popilo se”. 


Realno, i budimo toga svjesni, svi akteri svih naših sramota…. žale samo da su otkriveni, ili da su dali papriku a nije im se odradilo. Teško da postoji druga emocija, i kad bi postojala…taj bi se liječio od duševe bolesti, ne bi nikom bilo jasno što mu je došlo.

Mi rađamo djecu u tom svijetu. Oni znaju da se diplome kupuju, počasni doktorati dijele na janjetinama, mi smo u mraku i bez svijesti. Pa kad ono njihovo postane naše, pa naše opet njihovo, i završi na Kajmanskim otocima… mi više niti ne sliježemo ramenima. Konačno INA-u su svi rezali kao kebab, a da je običan ratar više zavidio na spretnosti kebabdžijama nego se ljutio.

photo screenshot

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara