Featured Hrvatska

TKO JE SVE PUCAO U LEĐA ĐURI, I KOLIKO PUTA, I 1929. I KASNIJE

Dakle ovako stoji, češka će firma kupiti Đuru. Većinski vlasnik je još uvijek država, Đuro radi gubitke od par desetaka tisuća eura dnevno, češka će firma postati strateški partner, ali, ona će zapravo kupiti Đuru. Ne tako davno je pripomogla država Đuri nekim većim parama, realno i kao i često, pripomogla je sebi.. ako je ona većinski vlasnik. Ne ide, Đuri ne ide, radi ta specijalna vozila ali nije to… ne ide. Drugo je bilo u doba mraka, kažu neki, kad su komunisti krali i pola u džep a pola u Beograd a navlačili su poslove Đuri, sjetim se samo onog Milovića iz Vrpolja koji je preko INGRE i nepošteno napravio imperij od Đure, eno imate još tu (još uvijek) najvišu zgradu u Brodu, sad zgradu duhova koja se ne može prodati na trećoj dražbi… on je bio neki pra-premijer čak, kasnije predsjednik izvršnog vijeća Sabora. Bio je trenutak, istina, kad su oni mislili za državu štampati tenkove… kao nekad. Ali ministar je Rončević i ekipa shvatila da domovini to ne treba, da joj trebaju finska borna kola a ne ono razvijano na šasiji tenka Degman koji je zasjenio svjetski ali baš se zaratilo. Hrvatski tenk Degman je na kraju propao jer tenkovi koji nisu u sastavu snaga matične države nemaju šanse na međunarodnom tržištu. Ali, mi smo htjeli borna kola, i to finska. Istina je direktor finske Patrije čija borna kola je domovina naručila, ne od Đure, tko bi to, dugo bio (u Finskoj) okrivljenik u postupku da je mitio po Sloveniji i Hrvatskoj baš da bude kako je i bilo, ali je oslobođen. I dobro. Istina, Đuro je partner Patriji, taj posao oko ugradnje 30 milimetarskih topova, također Đuri ne nosi baš mnogo jer se pola iznosa vrijednosti cijelog posla od oko sto milijuna kuna plaća direktno Patriji. Kaže jedan 2019.za t-portal ‘Sramota je da netko iz Vlade govori da je Đuro Đaković strateški važna kompanija za našu vojnu industriju kad od 600 milijuna kuna prihoda, samo 10 milijuna kuna dođe od MORH-a.I Đuro je nekad zapošljavao desetke tisuća, ljudi su ljetovali, gradili od plaće kuće, išli u Tržu po traperice i u Austriju na skijanje. Ako su išli u Češku onda su carevali tamo. Pizda mu materina, ako je tko išao u Češku od radnika taj nije mogao potrošiti od plaće što je otkinuo a sad “Česi kupuju Đuru”, ne spominjite da je to bilo “na dug”, da ne idemo s brojevima. I nije Đuro tehnološki pao, on je, istina, imao odlijev mozgova jer su drugdje uvjeti bili bolji, nije inžinjer u Đuri mogao zarađivati kao netko iz naših državnih agencija. Ili fondova, recimo za privatizaciju. Đuri su, dame i gospodo, pucali u leđa kao i originalnom Đuri koji je odveden na granicu kraljevine Jugoslavije pa su mu Karađorđevićevi žandari pucali u leđa da je, tobož, bježao (nije on mogao kao braća Mamići). I recite vi meni, je li Đuri opet pucano u leđa? I jest. A tko? Pa tko god je stigao, kao i svemu. Imate li neko drugo objašnjenje, kako je Đuro bio tako jak “kao državni, i to države koja nije bila sasvim naša i završio je kao tenkovski šampion, a u sasvim našoj ga kupuju Česi a država ga je uzalud spašavala. Sve ovo daje pitanje – od koga je država neuspješno spašavala svog Đuru? Pa od sebe same. To je pitanje paradigma. Preporučam ove izraze, ako tko traži odgovor – ortački, tranzicijski, pljačkaški, divlji… imate dovoljno. I još nešto ću vam reći, može izgledati i kao teorija zavjere, neka… hrvatska, patriotska. Pisat ćemo o tome kako banke, uvijek, u čas zatvore vrata. Baš kad je boksač na konopcima. Pitanje je koliko je to spontani refleks. A koliko je i sasvim druga kalkulacija. “Mi” smo od socijalizma uništili što je bilo dobro a zadržali što nije. A od kapitalizma uzeli što ne valja, a ono dobro nismo. I tako, posrnuli Đuro ide dalje u strane i dobre ruke kao neki štenac. Ostat će, istina na adresi Ulica Mile Budaka 1, koja ipak adresa ispunja ponosom. Tko je pucao u Đuru?

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara