Hrvatska

SLOŽIMO SE BAR DA NIJE TO TEK TAKO

Eto, više sam nego sretan da ne moram određivati i vagati kakvi su izgledi za majku i plod, u smislu članka 22. tog zakona, ne bi mi bilo lako nikako, sve da sam medicinski stručnjak svjetske klase. Položaj te žene je još stostruko teži, a i oca nadam se, tog sad već živog bića, jer to je biološki tako, i nemojmo tu sumnjati…nije to deset tjedana, to je sasvim drugo, i kad rade operacije ploda od nekog trenutka njegovog razvoja u ljudsko biće, onda moraju dati anesteziju liječnici prije operacije, nije tih deset tjedana bez smisla. A ako moraju dati anesteziju, to znači da to jest sadržajno blisko eutanaziji, i nemojmo tu raditi ideološke parade oko toga. Taj je zahvat i dopušten i nužan, pod uvjetima koje zakon logično opisuje, ali nije to jedan i jedan. I treba se izvršiti ako je dijagnoza takva , naravno da postoji prostor u kojem će netko htjeti sigurnost da “nije sve tako bijelo”, a netko sigurnost “da je baš tako crno”, pa će drugi ići na ruku protivnicima pobačaja, a prvi obratno. I to jest loše, ali nije moguće izbjeći, očito je da nije. I nije dobro da stranke i udruge donose te odluke, usprkos tome što oni koji donose nisu samo medicinari, nego i imaju, čak i nevjesno, svoja nagnuća..kao i suci.

I da, znam da moram, da bih prije digao ruku za taj zahvat. Znam i da bi me trajno istraumatiziralo da sam tako, a kad bih bio protiv, znam da bih se osjećao kriv do te mjere da moram znati svaki dan kako su i majka i dijete.

Čitava ova tema nema direktne veze s pravom na odlučivanje o pobačaju, niti je pobačaj cilj – sloboda je cilj, i treba biti. Ali treba biti i društvo uz majku ako rodi, a to ekstremni pobačajci neće ili ne mogu, a neće niti kleroagresivci koji presreću žene pred bolnicama. Pa ako je sama….još je razlog više da ne smetamo odluci. Sloboda i zalaganje za prava žene mora biti njeno pravo i mogućnost da pobaci, ali i da rodi. I da činjenicu da žene rađaju, mora pratiti socijalna sigurnost za majku i dijete, a ne “neka se snađe, što nije pobacila”. I zato sam protiv ideje potiskivanja činjenice spola, jer se time i briše svijest o potrebi pomoći ženi, a ne “što zaokružim da jesam”. Žene rađaju, a umjetne maternice i ostalo neka se snalazi za pretplatu za neki kanal.

Sustav je zakazao u toj stvari, oklijevajući provesti zakonski propisan postupak, svejedno je što postoji i drugostupanjsko povjerenstvo, ako se nezadovoljno odlukom prvog stupnja. Struka isto sumnjivo šaroliko vidi stvar. A i taj, kao, lijevi aktivizam isto zakazuje, jer vidi crvenu krpu u jednoj stvari koja nije pitanje prava na pobačaj, nego sasvim izvanrednog preispitivanja sudbine, sad već i nekog a ne nečeg. Da, liječnike s prizivom savjesti koji izvan smjene rade pobačaje, možete slobodno uvesti smrtnu kaznu, primjereno je.

Ali nije ovo uopće pitanje crno bijelo, i ne smije biti. I procedura se treba osporavati jer se nije poštivala. Za odluku bar je dobro priznati da nije laka. Uopće nije bitno za temu ..kako je to riješeno u Alabami, i je li neki svećenik optužen za pedofiliju.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara