Hrvatska Osvrti

POSLANICA POVODOM PRAZNIKA RADA, ODJEČKA

btfhdr

Današnji datum je u doba mog djetinjstva bio crvenom označena znamenka na kalendaru društveno političke godine, dan graha, maksimirskih cross country utrka na kojima sam nešto i pobjeđivao, i manifestacija javne činjenice da su u radničkom samoupravljanju sindikati dio sustava, ali da se svinjskim i telećim polovicama i drugim oblicima društvene pažnje, na neki način oni i dalje bore. Naravno, uz blagoslov i poticaj partije, čiji su podanici mogli u Trst po traperice, Mađarsku po sir Turist, Austriju po Rama margarin… a sinovi funkcionera su mogli po Aveniji bratstva i jedinstva motorima i 200kmh, kao kasnije Kerum, a milicija je mogla, pa i bi, samo zavrtiti glavom.

Nakon uspostave nove vlasti se 1. maj činio ostatkom i antihtvatskom i nekršćanskom natruhom srbokomunizma, onda je opet uspostavljen, i sad je uz Bleiburg i Jasenovac, u novoj konstelaciji naše društvene paracrkvene godine. Pravi je simbol tih prvomajskih proslava pok Bandić, opet grah i karanfili kao mitska simbolika tobož lijevog populizma, a već je sve bilo duboko besmisleno i krivotvoreno. A zašto je besmisleno i krivotvorenog? Pa zato jer su se time dodvoravali umirovljenicima, nekadašnjim povjerenicima Socijalističkog saveza i nostalgiji prvog poljupca na ORA Sava, a otkazi su se štampali slobodno, kamatari bi knjižili stanove jadnih ljudi na sebe, banke prikrivale troškove kredita, i …. dalje se tranzicija odvijala po planu kojim je sve postao Gazprom i lešinarski fondovi najtvrđeg kapitalizma. I “hrvatske njive”, i “slavna brodogradilišta”.

Zato jer…kako su als ob desne političke opcije privatizirale patriotizam po pravilima tjedna nakon Oluje, tako su jednako “kao da” lijeve, držale ikonografiju graha i karanfila u čijem emocionalnom korijenu je bila smjesa afekata – da je u Jugi bilo bolje, da je šteta što oni koji su ono vrijeme živjeli urološki i drukčije stare, i da je Pripuz vječni partner, da nam se došljaci gade a osobito iz krajeva gdje su se palile gume posložene u tlocrtno “U”, i da treba pobacati roditelje odgojitelje, biti visoka roda iz srednjeg staleža (Tuđman je, smiješno, govorio stališa) crvene buržoazije, legalizirati prostituciju i lake droge, forsirati promjene spola, prefarbati murale koji veličaju 1991. govoriti o krezubom puku s onim hoch skanjivanjem kao Urša Raukar.

Danas su desnica i ljevica, tek topništvo kapitala koji koriste različite boje. Sindikalni čelnici su faraoni, grah je grah, i sve je nostalgija. Pa koliko neka desetotravanjska, toliko ova za vremenom “prije nego su, prije trideset godina, ovi došli na vlast”.

Ali za obične ljude, za radnike i seljake, za pobjedu nad otuđenim svijetom surogat majčinstva, stranih trgovačkih lanaca koji gase male kvartovske dućane i one što prodaju uz staru cestu za more sir, ovo nema s njima nikakve veze. Oni su suvišni stanovnici ove paradne ploče.

Ali mi se nadamo i vjerujemo u socijalnu pravdu.

Živjela svjetska revolucija!