Featured Hrvatska

NEOBJAVLJEN GOVOR BRANKA SMERDELA POVODOM 30 OBLJETNICE USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE, HAZU ( Što preporučiti u situaciji u kojoj se Europska unija bori za opstanak, a veliki demokratski uzori – Sjedinjene države, Velika Britanija, Francuska i drugi, za očuvanje demokratskog sustava?- ekkluzivno za Odjek)

Zbog važnosti trenutka, prenosimo tekst govora dr Smerdela o prilikama u kojima se nalazi Hrvatska ali i svijet, trideset godina nakon donošenja prvog Ustava Republike Hrvatske. Svakom će biti zanimljivo, kako jedan od tvoraca “Božićnog Ustava”, uspoređuje dva sasvim različita vremena u trenutku svjetske krize konstitucionalizma.

Prije deset godina, kada smo na ovom mjestu obilježavali dvadesetu obljetnicu Ustava Republike Hrvatske, moja je glavna poruka bila: vratimo se idealima „Božićnog Ustava“. Pokušajmo intenzivnije pristupiti realizaciji modela političkog, ekonomskog i društvenog modela, koji je pratio obećanja o „novom svjetskom poretku“ iz doba „ustavnih revolucija“ 90-ih godina prošlog stoljeća.

Prilike nisu izgledale loše: Europska Unija je Lisabonskim sporazumom uspostavila temeljni ustavni okvir, svijetom su dominirale vijesti o „arapskom proljeću“, a u nas je nova Vlada gospođe Kosor, uz posebno snažnu njemačku podršku, energično prionula postizanju nacionalnog prioriteta broj jedan: punopravnog članstva u Europskoj Uniji.

Danas je naša situacija veoma različita. Što preporučiti u situaciji u kojoj se Europska unija bori za opstanak, a veliki demokratski uzori – Sjedinjene države, Velika Britanija, Francuska i drugi, za očuvanje demokratskog sustava? Na kraju trećeg desetljeća potrebno je uzeti u obzir nove elemente za prosudbu:

1) Kriza demokratskog konstitucionalizma u svijetu,

2) Kriza Europske unije: neuspjeh sa stajališta ciljeva iz 2001.

3) Kriza izazvana „selidbom naroda“, migrantskim valom od 2014. do 2020“ godine,

4) Pandemija korona virusa covid19: nužnost i opasnosti produženog stanja neizvjesnosti. Poseban je hrvatski paradoks da se oporba uporno zalaže za formalno proglašenje izvanrednog stanja, premda Ustav RH takvu mogućnost namjerno ne spominje, već predviđa druge instrumente.

Gdje smo, dakle, i kakvi su izgledi održanja okvira demokratskog konstitucionalizma – koji se smatrao paradigmom još i prije nego što je pad tzv. komunističkih autokracija, prema nekima najavio „kraj povijesti“ obilježene ratovima i sujetama, u kojoj sila ima prednost pred pravom?

U doba velikog ustavnog optimizma, američki klasik K. Kowenstein je konstatirao „kada dođe njegovo vrijeme, novi Montequieu će se pojaviti.“Mi takvog na horizontu ne vidimo, ali vidimo mnoge pretendente koji se takvim predstavljaju. Prvi se javljaju pod krinkom „nove narodne vladavine“ nasuprot vladavini elita, drugi u zahtjevima da se napuste iluzije i potraži „prosvijetljeni apsolutist“.

Ruski predsjednik Vladimir Putin, koji se je svojevremeno skrupulozno držao ustavne odredbe o zabrani dva uzastopna mandata, otvoreno izjavljuje: „“Tradicionalne vrijednosti su stabilnije i važnije milijunima ljudi nego ta liberalna ideja koja, po mom mišljenju, zapravo nestaje.” te je 2020.godine predložio i proveo ustavne promjene kojima bi se takvo ograničenje, na specifičan način ukinulo. U posljednje vrijeme, mnogi su mi istaknuti sa tog stajališta predbacivali obranu nesvršene hrvatske ustavne demokracije i pluralizma. Imena ne navodim, jer sam te rasprave uglavnom vodio na društvenim mrežama, ili se radilo o neizravnim suprotstavljanjima.

Možemo li prihvatiti tvrdnju da je došlo do promjene paradigme oko ustrojstva ustavnog sustava, te da slijedi „veliki dijalektički skok“ i uspostavljanje nove paradigme? Pri traženju odgovora na to pitanje moramo uzeti u obzir slijedeće spoznaje interdisciplinarnih znanstvenih studija, koje jedino mogu biti podloga razborite organizacije, odnosno reorganizacije političkog sistema:

  1. Cikličko obnavljanje različitih kriza je normalan oblik funkcioniranja političkih sustava. Kao i kod slobodnog tržišta, vanjski i unutrašnji čimbenici dovode do kriza. Na prvom mjestu, to je uvjetovano borbom za uspostavljanje monopola.
  2. Stabilnost sustava mjeri se otpornošću prema krizi, to jest sposobnošću da održi temeljne paradigmatske principe, svoj „integracijski okvir“, u razdobljima ratova, oružanih sukoba, nereda, elementarnih nepogoda, ili pandemija nepoznatih bolesti. Ispravne procjene ne može biti bez uzimanja u obzir poredbenih, ali i povijesnih iskustava.
  3. Čovječanstvo nije postiglo ozbiljan napredak na području ustrojstva vlasti, od institucionalnog okvira demokratskog konstitucionalizma, utemeljenog na sustavu diobe i disperzije vlasti i vladavini prava! ‘The Federalist’ ostaje aktualnim i danas, kada ga dovodi u pitanje sam američki predsjednik, vladavina prava ostaje temeljno načelo Europske unije, makar ga rušio britanski Prvi ministar, ili poljski i madžarski vlastodršci! Bez toga, Unije neće biti!
  4. Nijedan progresivni proces nije ireverzibilan, niti je demokracija plod kraja povijesti. Loš sustav galame i nereda, borbe za pravo i borbe protiv vladavine prava, ostaje najbolje što je stvorilo nesavršeno Čovječanstvo.

Popravljanju Ustava, osnivanju druge (ili po meni treće) hrvatske Republike, treba pristupiti imajući na umu navedena bitna ograničenja, ali i vrijednost demokratske paradigme, kao najboljeg što je do sada ponuđeno „vladajućem puku“.

photo screenshot