Do koje je mjere “ljevica” aljkava i podbacila, u kojoj mjeri se uopće i ne prepoznaje, najbolji je primjer u Zagrebu ukinuta mjera Roditelj- odgojitelj, koja je financijski pomagala majke s više djece, i koju je militantno liberalni Možemo ukinuo s izgovorom da je ta socijalno demografska mjera nerazumni i diskriminacijski trošak. Zalaganje za pomaganu skupinu je monopolizirala opskurna kleropopulistička politička opcija Željke Markić, pristaše vladajuće platforme vjeruju u priglupu liberalnu bajku o pravdi jednakoj za sve, osim što u njoj kadroviraju po pravilu ratnog plijena, a svoju popularnost hrane beskrajnim održavanjem na životu grijeha bandićizma-banditizma kao odgovor na sva pitanja, vječno ćemo se oporavljati od njegovih marifetluka i lopovluka, jučer izgovara gradonačelnik da nadgrobni spomenik kakav imaju redom svi ubojice i kriminalci na Mirogoju “neće dati” postaviti umjesto drvenog križa na grobu nekoga koga su birali isti građani kao i njih, niti u trećoj godini nakon smrti… dok ne budu okončani kazneni postupci protiv dodjele lokacije za grobno mjesto bivšeg gradonačelnika.
Bandić je bio demokratski biran isto koliko i oni, više puta nego oni, postava nadgrobnog spomenika nije oslobađajuća presuda niti povijesno priznanje nevinosti, ona je civilizacijski minimum poštovanja mrtvih u protuvrijednosti par stotina eura. Isti status ima i grob Ivana Kožarića, člana HAZU i grupe Gorgona. Komentari na društvenim mrežama majki koje su primale financijsku pomoć, tako i Bandićevih pristaša, duboko su ksenofobni i uvredljivi na račun hercegovačkog podrijetla, romske nacionalne manjine, došljaštva, ekvivalentni antisrpski komentari bi danas upalili rotirku kakvog policijskog automobila, s pravom naravno.
Osim niti malo lijevog Možemo, Grbinovog SDP-a koji drži stranu predsjedniku države koji je nakon izbora od europejskog ljevičara postao dum-dum desni populist na liniji Orban-Dodik, i za kojega je Vučić prozapadni političar, SDP podupire njegovu retoriku koje se na čas zgrozi i cirkuska politička tvorba Most, čiji medeni mjesec s Milanovićem ide nekom polaganom kraju.
Jedino u što se ta tobožnja ljevica kune je legalizam, ali njega zaboravlja u slučaju aktualnog kaosa oko afričkih posvojenja. Njih ne zanima nego naši i vaši, kao ni nikoga u ovom identitetskom kazalištu.
Na sve ovo, ta tobožnja lijeva scena se javno sramoti na tobož antiratnom skupu koji traži kraj rata u Ukrajini koji bi se postigao dizanjem ruku od Bahmuta i ne isporuci protuzračnog oružja koje će zaštititi energetsku infrastrukturu Ukrajine da se ljudi ne smrznu.
Dodaj komentar