Hrvatska Kolumne

DOBRO JUTRO 12.9.2021.

U ovom svijetu poreznih kartica, reklama i analgetika, jutrom ja razapnem od riječi i fotografija svoj mali šator. Izložim svoje snove, sjene i uspomene, navrate ljudi, i pođu dalje. Pa mi pišu, nekad kažu, i to mnogi, da i oni pamte kako su tulipani pred Srednjom za upravu i pravosuđe cvali, Mende i Slavice, i tužnih zvukova trube kad se, još u onu vojsku, ispraćalo s kolodvora.

Zasali život te naše razglednice, zaboravi stranice nenapisanih dnevnika, i među starim školskim knjigama, pred sadašnjošću skrivena ljubavna pisma. Prekriju ih katalozi i otplatni planovi, možda ih se malo i sramimo, danas. Ali taj zub sadašnjosti, nekad, možda i slučajno, ja ili rasklimam, ili bar probudim da još jednom zaboli. Pa zasjaju još jednom tulipani pred srednjom, zahuče kotači stare žičare, i zamirišu iz limenih kutija bakine makovnjače i štrudle.

Dobro vam jutro, zato. Jer ulazite u moj šator, pa prođete dalje, jer uzmete u ruku moju mehaničku štopericu sa stare Mladosti, kad smo još imali lak korak, kad smo skoro prvaci svijeta bili. A nikad postali.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara