Hrvatska

DIVNO JE BITI NEKOME NEŠTO..A DA NISI BAŠ TOTALNI KONVERTIT

Mi smo, ovi oko mene, 1991. naivno mislili da ako se Hrvatska održi….se ovi koji su pobjegli neće smjeti vratiti u Hrvatsku. Ne samo da su se “smjeli vratiti”, nego je, statistički, to bio uvjet za istaknuti društveni položaj i minimum društvenog ugleda “da si se maknuo, ili bar snašao” jer to znači da si ipak sposoban i snalažljiv, ili da netko i nešto brine za tebe. Neki su mislili, glupani, da ako se ovo ljeto cijepljeni ne počnu masovno rušiti po ulicama, da će razni debili zato ili odgovarati ili biti bar društveno diskvalificirani. Nisu, i neće, i to je glupost. E tako i navijači Vladimira Vladimiroviča, ako Putin ne pregazi Ukrajinu, baltičke države, i ne ovlada svime čime bi htio ovladati…a oni su vikali da je Rusija nepobjediva, na tome uopće neće izgubiti. Ispast će romantici jedne tragične gladi za veličinom, a moći će i farbati druge da ih netko prati, i slične gluposti.

To što ste vi slušali Dire Straits i Prljavo kazalište, i dok su današnji lažni invalidi i antiratni apostolat i Tingl tangl strojničari spavali….išli s kamenom u želudcu prema autobusu koji će vas izbaciti pred Sunjom i Komarevom….to ste za svoju dušu. Drugi put ili nemojte, ili bar znajte da ste za svoju dušu.

Ne postoji pravilo osim ovog iz naslova, to je jedino pravilo. Borba je negdje drugdje, i svi su u toj borbi. Pao je u toj borbi jedan Ivo Sanader, eno ga na robiji, pao je Ante Paradžik, eno ga trava pokriva, neka Teršelićeva učini jedan krivi potez ili padne Soros, ode. Pao je i Nikica Valentić, ode, eno ga nitko niti ne posjećuje u domu, čujem.

Jeste li….Rusi-ne Rusi, pa ovaj ubija sve redom tko mu se zamjeri, jeste li bilo što, nema tu prednosti osim u prezentu. Vještina preživljavanja je sasvim drugo, i sastoji se u pravoj mjeri odanosti i okretanju leđa u pravom trenutku. To- kud Ivo tud i ja, ili ćete biti barba Luka, to je do vas, ali nitko nije siguran izvan ovoga, i nitko ne može naprijed izvan ovoga. Biti nečiji, ali na pravi način i u toj, nekoj 1948. biti na dobitnoj strani…to je univerzalna vještina koja traži da je budete svjesni. Ali je “ljepše i poginit” ako vjeruješ, nego da se grizeš baš do kosti.

Kombinacije su najbolje….da imate neka uvjerenja, u okviru toga imate neki društveni položaj, i jednom gurate kolica s unucima ili idete na briškulu. Da niste baš bili….Munib Suljić, a da o praznicima možete nazdraviti. Da možete i pljuvati i vlast i oporbu, da petkom možete na pastrve i pole, ko bok. A to, lijevo, desno, to je Hajduk-Dinamo, nije to sadržaj.

I da nisi baš …pa da ti unuci nađu negdje da si bio kandidat nečeg ekstraordinarno glupog, jer si zagrizao da ćeš biti zastupnik nečega. Ili si i bio. Ali da baš moraš u tim akrobacijama, a one su normalne, imati takav raspon izjava o Jasenovcu ili čemu, to je ..i osobno i društveno neisplativo. Bolje čekati u Konzumu salamu kao penzić, kao moj mentor na diplomskom.

photo screenshot