Eto, gospodo, jednom sam prilikom ja baš propao financijski. Baš propao, ušao sam u gradnju apartmanskog objekta, i mislio sam da ako si duhovit i marljiv možeš nadoknaditi iskustvo i lukavost. Da nesreća bude gora, vješt u obradi kamena do mjere da mogu izraditi skulpturu Sv. Franje s golubom u ruci koji “kao da je živ”, ja sam povjerovao da ću bez interneta i potpore biti nacionalno čudo kojem će dolaziti kupci i plaćati mu suhim zlatom njegove uratke, umjesto da se bavi pravom koje mu je struka, za koje ima sve potrebne certifikate i potvrde.U nevolji, na dnu te kalvarije, napunim ja Ford Mondeo s isteklom registracijom gorivom, odem na sajam u Benkovac i prodajem avane za začine s isklesanim pleterom… i ne prodam ništa. U muci i povratku stanem u Zadar, i rasporedim svoju rukom klesanu robu kraj Donata na polegli stup.. i vidim kolegu s godine i tada već dobrog odvjetnika s uredom u Zagrebu i Zadru. I pomislim… jebi ga. Ako me vidi, završit ću u umobolnici. Imam formalne uvjete za suca svakog suda osim Vrhovnog suda, a ja prodajem na ulici s gornjeg dijela trenirke suvenire od bračkog venata i jedva ako se mogu vratiti natrag kući s gorivom koje mi je ostalo, ako se i vratim, ne znam kako ću sutra preveslati dan. Ali nije me sram, možda sam lud, možda sam i baš fatalno nesposoban, ali što sad. Nije baš da sam mu mahao. Ne ponovilo se. I nije se ponovilo. Da kupim diplomu ili ratni invaliditet, da se to i otkrije, ma nasluti samo, ja ne mogu zamisliti da, bi dugo razmišljao kako ću. I to nije stvar nekog morala ili čega, to je samo stvar piramide važnosti za svakog od nas.Ja vjerujem da bi svaki pravi nacionalni lider ove epohe baš obratno, ubio bi se prije ako bi tako propao kao ja tada, a diplomu ili dokaz da mu nedostaje neka bitna kost koju je izgubio u bitkama 90-ih bi kupio kao burek… pa ako prođe neka prođe, kako kažemo APP.
A to je do socijalnog podrijetla, ja sam kao četveronožna beba koja puzi oko stola slušao o svojim precima kako su se školovali po svjetskim metropolama, i kako su ginuli iz idealizma za svoja uvjerenja. A ako su se i smrzavali putem ili ostali gladni u nekoj nevolji… pa što. A bilo je i toga. I to tako prokleto ostane. Ajde, sad sam evoluirao pa malo manje razmišljam kao Koriolan, Rommel ili Barović, a malo više kao mini bourgeoisie.
Dodaj komentar