Balkan Featured

ŠTO JE OSTALO OD JUGOSLAVIJE 1/4, POVIJEST BEZ ANALGETIKA

Nije svrha ovog teksta, to bi bilo besmisleno, govoriti o prostoru bivših država 1918-1991. na neki pohvalan ili osuđujuć način…Jugoslavija se dogodila spletom geopolitičkih okolnosti i dogovora, tako je i nastala i nestala. Činjenica je da je u ovom periodu prostor dvaju kraljevina i SFRJ, predstavljao državnu, političku, pa i psihološku i emocionalnu cjelinu. Jugoslaviju se voljelo i mrzilo, oboje i iz vrlo logičnih i živih razloga…cilj je ovog teksta drugi. Cilj je odvagati što se za prostor i narode koji su imali ulogu u stvaranju i rušenju Jugoslavije dogodilo nakon njenog povijesnog potonuća, realno, svi su ti narodi sudjelovali i kao tvorci, i kao taoci, i kao krvnici jugoslavenske ideje. Dakle je sasvim nebitno za razumijevanje teksta grije li vas ili vam se gadi činjenica da je ovaj prostor živio neku zajedničku povijesnu sudbinu.

Eto, ja sam (autor dakle), unutar par godina bio vojnik Titove garde, pretorijanske komunističke perjanice “one armije”, i borio se protiv te armije u magli početka 90-ih, osobno sam iz nekih osobnih razloga i uloga upoznao gotovo sve ključne ljude, pokrete i ideologije sutona SFRJ koji počinje s ranim 80-im, a završava debelo u 90-im, ako i tada, jer su elite te države i pripremile i provele njezin kraj i uspostavile nove oblike državnosti, ideologije i pljačke na istom prostoru, još traju ti interesni lanci i grozdovi utjecaja …pa evo u energetici svakako. No, u prvom i uvodnom nastavku ove četveročinke ćemo se tek osvrnuti na trenutak u kojem ovo pišem a vi čitate.

I od nastanka jugoslavenske državne tvorbe….i od nastanka nacionalnih država nakon njene političke smrti, ljudi su očekivali daleko više. To je prva teza ovih tekstova, i oba su povijesna trenutka doživljena kao vrst trijumfa nacionalne slobode. Na ruševinama habsburškog svijeta i u prvoj zajedničkoj domovini južnih Slavena, Jugoslavija je imala velik idealistički potencijal…ali i izlaskom iz Jugoslavije ( i komunističke vladavine) očekivao se svakovrsan uzlet, “hrvatska puška na hrvatskom ramenu i hrvatska lisnica u hrvatskom džepu”, pa i srpska “antibirokratska revolucija” u režiji Slobodana Miloševića je..a ona je prvi baš velik korak prema smrti Jugoslavije, obećala je Srbiji bitan i dotad neostvaren komad slobode i uspona. U oba slučaja nije bilo tako. Niti “da te nije. Alija”, stvorio uzlet prostora kojim su vladali Pozderci ili Đemal Bijedić…i koji je od Slobe čuvao mali ali heroj SR BiH Bogić Bogićević.

Otvorite novine i portale….crnogorski boksač iz Pljevlja je uhićen u SAD zbog šverca droge, Nikolina je objavila fotografije u donjem rublju, Miša Grof, malo sporta…afere i svrstavanja, to je to. To je ostavila Jugoslavija, i to je rezultat trideset godina slobode od Jugoslavije….nema čeličana i giganata prerađivačke industrije, nema nakon Meštrovića u Beogradu velikih ostvarenih skulptora i događaja osim Hrama Sv.Save…, nema idealizma nikakvog, ispuhale su se nacionalne ideje, idealizmi socijalne pravde su bizarni i sterilni, ideju nekog civilizacijskog napretka je teško tražiti u ovom vremenu. Najdirljiviji je međunacionalni događaj bio potraga za splitskim mladićem koji je u vrlo bahatom i sumnjivom društvu nestao u klubu u Beogradu…za kojeg Google tvrdi da se tamo neslužbeno nalazio današnji šef BIA-e s vrhom kriminalnog miljea, i koji mladić je stradao ipak od pada u rijeku punog krvotoka narkotika…njegov ispraćaj u Beogradu je služio sam Porfirije svih boja, a u Splitu je sličio je na ispraćaj Olivera Dragojevića. A to je paradigma vrlo depresivna, nema uzleta kulture niti ekonomskog, nema ničega. Uzalud oba oslobođenja, čini se. I onog koje je stvorilo Jugoslaviju, i onog od Jugoslavije, oba su podbacila.

U slijedećem nastavku ćemo pokušati odgovoriti zašto se ti uzleti nisu dogodili, niti onaj koji je htio i obećao Aleksandar Karađorđević nazvavši tri sina Tomislavom, Petrom i Andrejem (hrvatsko, srpsko i slovensko ime), i zašto se …kad je 5.oktobra zapečatio sudbinu zadnjeg crvenog srpskog vladara, Slobe, nije Srbija preporodila…nego nastavila biti talac svog kriminalnog svijeta kao i ..pa još duboko u SFRJ je Ranko Rubežić s ručnom bombom radio karnevale po Beogradu, a preko generacije Kneleta i Skoleta…pa Šilerove, nije stigla nikud. Stigla je u Jovanjicu.

Dakle nije uzlet nastao niti početkom niti nakon kraja…u jednom smislu je kotač povijesti najsnažnije zavrtio najkontroverzniji bravar svih vremena, on jest pobio najviše svojih neprijatelja, i jest iskorijenio malariju i nepismenost, pa i krvnu osvetu na Kosovu. I sagradio si kult ličnosti kakav nije imao niti Staljin. Njegova sahrana nije bila onaj spektakl 1980., njegova sahrana su 90-e. I da, u punoj organizaciji sad već sasvim pohlepne UDBA-e.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara