Balkan Osvrti

OTVORENO PISMO AKTIVISTIČKIM SKUPINAMA I POJEDINCIMA O LAŽNOJ OPTUŽBI I ETIKETI TRANSFOBIJE I JEDAN PRIJEDLOG. O DVOSTRUKIM I LAŽNIM GRANICAMA OBZIRA.

Htio bi biti jasan oko nečega, na stranicama i u diskusijama u kojima sudjelujem, lako se etiketira transfobnim, nikako nisam transfoban, moje fobije su zubarija, i sitnice. Niti imam bilo koje osobno protivljenje prema trans osobama, ne osjećam nikakvu potrebu za njihovim stavljanjem u podređeni položaj, niti ostanak u podređenom položaju gdje on postoji. Ali uviđam ideološki trend, nesrazmjer, tobožnje, nespontane brige za njihov mir, a u odnosu na brigu za žene. U svakoj situaciji ću podržati da se na bilo koji način transrodna osoba zaštiti od vrijeđanja i diskriminacije, pa i da se označava bolesnom, neprirodnom, bilo kakvom nepriličnom, zbog svoje transrodnosti. Ne mislim da su takve osobe bilo čime lošije od drugih, najmanje da su bolesne ili na neki način da trebaju biti zbog svog opredjeljenja etiketirane kao manje prirodne.

Mjeru avioprijevoznika Lufthansa da posade ne pozdravljaju sa Dame i gospodo, da ne bi uvrijedile i preskočile trans zajednicu držim pretjeranom, najviše zbog bešćutne sljepoće koje ovo vrijeme dopušta prema .. recimo prostitutkama. A za koje je sasvim dovoljno istraženo da su u rukama i samovolji kriminala. Tako u legalnim bordelima država gdje je oa legalna,može se organizirati i tzv BDSM sex koji sadrži ponižavanje i nasilje. Evo kako zakon tretira takav sex. Prema §228 njemačkog Kaznenog zakona, osoba koja nanosi tjelesnu ozljedu drugoj osobi s dozvolom te osobe krši zakon samo u slučajevima u kojima se može smatrati da je djelo povrijedilo dobar moral usprkos odobrenju. Dana 26. svibnja 2004., kazneno vijeće br. 2 Bundesgerichtshofa (Njemački savezni sud) presudio je da sado-mazohistički motivirane tjelesne ozljede same po sebi nisu nepristojne i stoga podliježu § 228. [4]. Ipak, ovom presudom pitanje nepristojnosti ovisi o stupnju u kojem bi tjelesna ozljeda mogla narušiti zdravlje osobe koja prima nasilje. Prema BGH-u, granica nepristojnosti definitivno se prelazi tek kada bi se “uz objektivno predvidljivo razmatranje svih relevantnih okolnosti stranka koja daje pristanak činom tjelesne ozljede mogla biti dovedena u konkretnu smrtnu opasnost. I ja mislim da, ako je moguće da djevojka iz Tajlanda može biti legalno tučena da bi zaradila, pod bar ekonomskom prisilom (često i najbrutalnijom, fizičkom), da to stoji u nesrazmjeru prema svakom pozdravljanju posade aviona, pa makar pozdravljao pilot – Vanja je ljudsko smeće. Može i, po razmjeru brojnosti, koji put umjesto tajlanđanke biti transrodna osoba koju netko mjeri dočeka autobus, da ju napadne, vrlo rado.

Eto, ja bi sat dnevno slušao taj pozdrav putnicima, odzdravljao i smješkao se, u zamjenu da se legalno ne može taj dan tući jedna djevojka s wc daskom oko vrata na kojoj piše “kurva sam, udari me”. Da ju se taj dan preskoči, neka pilot pozdravlja da sam smeće, odmah ovo potpisujem. Taj nerazmjer je licemjeran i strašan, znam da trans populacija ima išta od toga, dapače bi mi bilo logično da njeni predstavnici najoštrije i ustaju protiv te nepravde. A zašto oni. Pa kako drukčije, jer vjerujem da su oni i prošli razna zlostavljanja i da i dalje prolaze. A tako i mislim da humanost svih tih aktivističkih skupina koje pate kako će pozdraviti pilot, a žmire na, ponegdje legalno, a svuda prisutno zlostavljanje žena, u najmanju ruku predstavlja lakrdiju.

Svakako sam razočaran time da se na aktivističkoj, feminističkoj i lijevoj sceni ne prepoznaje duboki nerazmjer dopuštenog. I da se ustrajava na nepotrebnom sučeljavanju dva obzira, od kojeg se od jednog, uvelike lažnog obzira stvara mjerilo humanosti, a drugi smatra pitanjem seksualne tržnice.

Treba reći da je ovdje očito da je prostitucija legalizacija najgoreg mizoginog nasilja, pa sve do toga da se djevojku tuče. O tome koliko je najdoslovnije uriniranje po ženama uz vrijeđanje, davljenje, šamaranje, rektalne i vaginalne prolapse “normalan posao kao i svaki drugi”, da ne govorimo. A isti taj lobi gura i trans ideologiju i legalizaciju i normalizaciju prostitucije (nađite jednu modernu LGBT udrugu koja se protivi legalnoj prostituciji). A sasvim je jasno da bi i trans osobe, i te siromašne žene, najčešće useljene u Europu u aranžmanu najvećeg ološa, radje živjeli običan, normalan, ali dostojanstven život. Nisu one ništa bolje od trans osoba. Jedino, u ludilu postmodernističkog kaosa, zamislilo se da će se na jednima trenirati afirmacija, a na drugima da je sve što se, makar pod prisilom tobož dogovori, da je dopušteno.

Ali svakako nisam transfoban, ne može se to reći i ne dopuštam. I nisam nacist ako se protivim mafiji koja vlada organizacijom prostitucije. A i nemam ništa od svega toga mog zalaganja, i ne želim imati. Samo osjećaj mira, i slobode da neću šutjeti. Pa kad me traže, tobož napredni, aktivisti za donacije, da šutim jer da odbijam time saveznike, ili jer sam muškarac, jer je ovaj stav nesuvisao…prije ne tako davno, ovo je bio dominantan stav u feminizmu. U par godina, orkestriranim čudom, postao je zadani okvir sasvim drukčiji. Mene vaš okvir uopće ne zanima, ja živim od drugog posla. I ne libim se niti žena u nevolji, niti transrodnih, niti zlikovaca. Svejedno mi je koliko akademski vam zvuče moji osvrti, nemam ambiciju zvučati nego logično i iskreno, moje stručno znanje je potvrđeno u onom u čemu kruh lomim, ne tu.