Balkan Featured

HOMMAGE JOVANU DERETIĆU

Svi su narodi imali nekog svog, ne samo jednog, mada rijetko baš tako neobuzdano raspjevanog i do boratovskih ekstrema suludog Jovana Deretića, koji je umro danas. I za kojeg nisi znao je li se šali kad i kralja Artura proglašava srpskim konjičkim oficirom. S njim je i notorni, svjesno povijesno neodgovorni, Milomie Marić, bio na rubu grube šale. Možda Srbi i najviše, mada bi i iz osjećaja pravde mogao istaknuti i pok. Antu Bakovića, i kanale kakvi se u bošnjačkom korpusu predstavljaju vjerskim, sve te mitologije koja se pustila s lanca od početaka u NIN-u ranih 80-ih, koja je za tripice i janjeću glavu nebulozirala narcisoidno, a svjesna da će zbog nje neuk čovjek odvoditi susjeda iza kuće pa ga ubiti, a bijelu tehniku tovariti na prikolicu golfa jedinice.

Nebeski narodi, duboko potirani i stradali, koji se osvećuju, i supijani, puštaju u hangar sa zarobljenicima one najgore među sobom naoružane lancima i sjekirama.U korijenu je neodgovornost i glad ljudi koji pišu, koji govore, koji u borbi za obrok više umnažaju žrtve, štampaju junaštvo, tjeraju psine preko Drine, nisu niti Mađari niti Talijani ništa baš bitno bolji, pa gledaju vratiti Zadar i Čakovec, dokazuju, puštaju da njihovi Deretići raspire i rašire svoje karte i lažne iskopine. Ali za Deretića je Dobrica Ćosić bio gospodin, Sloba realist, a kad je Dobrica pokrenuo kotač… e onda su uskoro i po volji laplaceovskog demona kauzalitetnog determinizma, s terenaca i pucali muslimani na muslimane jer se kupaju u rijeci, a razni hrvatski introverti s pedofilnim licima unjkali i zvali na povrat istočnih pokrajina tisućljetnog kraljevstva kakvo nikad nije , i neće postojati .U svemu, komunistička mitologija je utrla put Deretićima svih naroda prije Deretića, nije ugasila onu vidovdansku i stariju mitologiju nego je raspalila i posvetila svoju. Znati čitati i pisati nije samo alat, to je i odgovornost. A svijest o tome još nije stigla za plemenima koja su izbila u ove krajeve svojim selidbama naroda, koja su s Avarima i kroz palež i pljačku ispisivala prve, zlatom uvezane, stranice svoje grandiozne povijesti.

Milan Vidojević “od tajnih društava” je simpatičan i drag luđak, Radišić je zadarski vojni đak s maštom, Domazet je pola ostarjeli galeb- pola morbidni fantast, ima toga puno. Selefijski učenjaci su razlog zašto ne uspjeva građanska Bosna, Zukorlić je razlog za žaliti raspad SFRJ u domeni prisilnih službi, onaj Dragoljub Petrović je, kao i Jugoslav Petrušić, mješavina, pak, lažova, prevaranta i materijal za Goli otok, ali u nekom žešćem režimu. A ni Dedijer nije bio svetac, on i debili kao Đorđe Ličina…. su ono što je Gogolj za rusku književnost. Sve su oni pokrenuli. Ali baš Deretića nisu niti oni zamislili. Eto, za Kim je bio ok, kad već pričamo. Zlo je to, ljudi. Nismo mi Švedi, danas. Mi smo Švedi prije 500g. Zato oprezno lažite, ljudi to povjeruju.Dejane Lučiću, sad si ti prvi među najluđima.