Sukob Staljina i Trockog se može svesti na to da je prvi smatrao mogućim socijalizam u jednoj zemlji a drugi ne, nego da je moguć jedino kao posljedica permanentne svjetske revolucije, ukratko, Staljin je htio imperij, svoj imperij, pa ako i crveni. Današnja Moskva je nastavak te Moskve, borba protiv….LGBT je glupost. Staljinov naglasak je bio na imperijalnosti, Trocki je ubijen 1940. u Meksiku od strane Staljinove tajne policije ..kako i sad i čitavo vrijeme ubija taj imperij otrovom Novičokom, sjekirom, revolverom ili jednostavno baci kroz prozor.
Velika Britanija je sama ratovala s Hitlerom nedugo nakon su 1.9.1939. s njim zaratili zbog Hitlerovog napada na Poljsku koju je napao i podijelio opet zajedno sa Staljinom a Francuska je bila pregažena..pa sve do sredine 1941., to je više od godine i pola.
Nakon što je vlada Dragiše Cvetkovića i Vlatka Mačeka pala vojnim pučem i uspostavljena je opet vlada nestranačkog Dušana Simovića, ne više s pronjemačkim Cvetkovićem nego prozapadnim srpskim političarima, i opet sa hrvatskim HSS i Vlatkom Mačekom kao drugim čovjekom vlade, on je kasnije odbio biti dio vlasti NDH..ustaše su najjaču hrvatsku stranku zabranile zakonom i inteniran je u Jasenovcu, pred komunistima je emigrirao u SAD na kraju 2 sv rata.
17.4. kad je poražena vojska Kraljevine Jugoslavije, Maček nije letio za London nego je napustio vladu i povukao se u svoje imanje u Kupinečkom Kraljevcu. Ogromna većina Hrvata je bila HSS po stavu i raspoloženju, mnogi su pristupili ustašama, mnogi Titu, ali velika većina niti jedno od toga…realno i danas je ta struja raspoloženja “jesmo Hrvati ali nismo crveni ni crni, realna većina”. Kralj odlazi u London, Draža Mihajlović treba voditi gerilu protiv nacističke okupacije koju u Srbiji predstavlja Milan Nedić, a druga i paralelna gerila se aktivira nakon napada Hitlera na SSSR, ona Titova. Od pada vojske druge Jugoslavije do napada Htlera na dojučerašnjeg saveznika, SSSR…..komunisti i ustaše su si u miru, tako i u Srbiji komunisti i kvislinške strukture. Istina, komunisti i ustaše su već prije bili protiv kralja, srpski kvislinzi nisu, komunisti naravno.
Tito je formalno čovjek Moskve, čovjek neopisive čvrstoće i snalažljivosti, ali on iako je denuncirao svoje konkurente Staljinu, njemu nije drag još od prije ulaska SSSR u drugi svjetski rat i između njega i Staljina jača nepovjerenje obostrano. Četnici su politički pokret i vojna ali nekoherentna struktura kojom Mihajlović ne upravlja preko neke mjere, u pokretu sudjeluju i Hrvati skloni Karađorđevićima, Orjunaši dakle, osobito u Primorju, Tito i četnički pokret ispočetka surađuju. Četnici imaju dvije zadaće- raditi diverzije i likvidacije protiv kvislinga i manje protiv njemačkih snaga zbog u Srbiji prežestoke odmazde, oni do kraja rata uistinu ubijaju najviše predstavnike srpskog kvislinga Nedića. Druga je zadaća sprječavanje komunističke Moskve da dođe u posjed Jugoslavije po završetku rata, i usitinu, oni i u ad hoc savezništvima s njemačkom vojskom i sa ustaškom vojnicom, najviše pomognuti od Talijana, ratuju s Titom najžešće. Nijemci ih, četnike, strijeljaju i hapse i na Banjici je pobijeno više četničkih nego Titovih zarobljenika, dio pokreta i formacija s njemačkim snagama postaje stalna rezerva, to je Kosta Pećanac ..na suđenju Draži on to ne skriva i optužuje svoje neke komadante za izdaju. Četnici su bili eksponenti britanskog utjecaja u prostoru do 50-ih, i imali su veću podršku stanovništva od Tita, oni nisu bili srpski kvislinzi kao vlada Milana Nedića nego često korumpirana ekspozitura vlade Jugoslavenskog kralja s jakim bjegovima u šovinizam i pokoljima nesrpskih naroda. Ali se jesu borili protiv srpskih kvislinga i protiv Tita, u konačnoj bitki za Knin, zajedno se bore protiv partizana Waffen SS, ustaške snage i četničke, rame uz rame i u najvećoj ljubavi. Da su se zapadne sile odlučile iskrcati 1943. na Jadran a ne Siciliju, ustaške i partizanske formacije bi branile obalu do zadnjega, a četničke bi im udarale s leđa- jer one bi, zapadne sile, vratile kralja.
Realno, što je Tito bio jači, a jest bio sve jači i najviše opet zahvaljujući ustaškom teroru i bespogovornom savezništvu s Nijemcima koji su ih doveli na vlast, ali i četničkom ništa manje, što je bio jači je on Staljinu bio sve manje drag a Churchillu i britanskoj politici sve draži. Zapad se konačno i jer je djelotvoran protiv sila osovine (a i jer nije posve Staljinov) opredjeljuje za Tita, njegova 50/50 pozicija nesvrstanog komunističkog lidera je u trenutku 2. zasjedanja AVNOJ-a već jasna stvar. Tada i tu on i zabranjuje povratak kralja u zemlju, on postaje budući….znate, SFRJ je u vrijeme nakon sukoba sa SSSR imala u jednom trenutku zrakoplovstvo kakvo nije mogla sanjati niti prozapadna i antikomunistička Kraljevina niti NDH kojoj Nijemci isto nisu previše vjerovali i koja je trebala biti likvidirana kao i četnici ako svjetski rat Hitler dobije. TITO je dobio 1944. britanske avione koji su predstavljali svjetski vrh vojnog zrakoplovstva….ne samo da dovrše NDH i četničke snage u Srbiji, nego i da se nađu kad dođe neizbježni raskol sa Staljinom. Kad je došlo do tog sukoba, SFRJ u zraku bi bila po strukturi vojne opreme u jednom trenutku nešto kao Ukrajina danas (standard sovjetskoj licenci a prvi ešalon NATO oprema), a američki presretači koji su donirani Titu nisu davani tek tako u jednom času je RZ i PZO druge jugoslavije bila sila i pol sa svom silom NATO opreme, MIG 21 je došao nakon pomirenja.
Realno, pravi četnički stav danas bi morao biti isti, prvo antikomunistički i anti -ex UDBA i KGB as well, prozapadni svakako. Pravi neoustaški ću posebno obraditi ali vrlo je to blisko tome jer je ustaški ideal u emigraciji bio -što dalje od komunističke Moskve i njenog imperijalizma, a pravi titoistički je jasan kao dan- Moskvi ne dati ni koraka blizu. A nije baš tako, Moskva vuče i unuke Titove i Dražine i Antine sebi…. realno ih je i odvukla i to je činjenica, ali u svemu su strukture Staljinovih spavača u drugoj Jugoslaviji, koje Tito nije uspio savladati do kraja.
SLIJEDI-
MAKS LUBURIĆ, NEUSPIO POMIRITELJ CRVENIH I CRNIH PROTIV BEOGRADA I MADRIDA
Dodaj komentar