Ali ne budimo nepravedni oko afere u kojoj predsjednik Erdogan kao herojski čin spominje smrt djevojčice za domovinu i u borbi protiv Kurda kad će njenu zastavu iz džepa raširiti po njoj, ako padne u borbi protiv…ekstremista. Brutalno jest ali nije Erdogan vlasnik patenta.
Prvo zato što se takvi ispadi u ekscesno dogode često i jer je sve u čemu djeca sudjeluju pogodno postati doživljeno kao ekscesno, i Putin koji ljubi dječaka u trbuh pa se tvrdilo da (ali sasvim apsurdno) nije sve kako treba biti i Vučić koji čini gaf kad poučava onog dječaka iz Hrvatske za koga treba navijati, jer djeca u političkim prilikama su, univerzalno, pojačivač okusa političkog nastupa što je uvijek istodobno produktivno pred pristašama a skandalozno za druge. Kineski pioniri koji jurišaju na krpene lutke s dugim bajunetama, mali Askeri koji pretrčavaju imaginarno bojno polje sanjajući postati šehidi, da ne spominjemo kurire i bombaše proleterskih brigada koji su s trinaest godina bacali bombe na švapske bunkere i to smo učili kao besprimjernu žrtvu koliko i male Palestince koji gađaju kamenjem tenkove ali smo se zgražali i divili naizmjenično i kako kome i kako kad. Nije samo to bilo prisutno kod Balilla i druge fašističke organizacije djece i malih pripadnika KKK, to skoro svi rade kad im je prilika i potreba kapitalizirati identifikaciju između nekog pokreta i djece kao simbola nevinosti.
Jedino što je to, uvijek, nisko i jeftino, i koristiti i zgražati se. Jer u pozadini svega je “Kavkaski krug kredom”, tko je iskren u ljubavi prema djeci ih ne navlači preko neke mjere, ne gura na bunkere niti njemačke niti kurdske niti sovjetske a kako se činilo po istočnoj Pruskoj i svi su ovi isticali a ne sakrivali te juriše time reklamirajući svoju agendu a bez primisli da je time kompromitiraju.
To je civilizacijsko pitanje, što je režim tvrđi, ideologija ili bilo što.. to su mu mobilizacijske donje granice niže.
Photo DHF
Dodaj komentar