photo net.hr
Pariško tužiteljstvo, tvrdi francuski medij, pokrenulo je istragu o francuskom glumcu Gerardu Depardieu zbog navodnog silovanja i seksualnih napada nakon tužbe predane u ponedjeljak na jugu Francuske, doznaje se u četvrtak od sudskog izvora.“Gerard Depardieu apsolutno osporava bilo kakav napad i silovanje”, reagirao je njegov odvjetnik Herve Temime, prenosi agencija France Presse. Tužba protiv slavnog glumca (69) predana je sudu u Aix-en-Provence, koji je pokrenuo istragu, ali ju je u srijedu prepustio pariškom tužiteljstvu, precizirao je taj sudski izvor. Tako prenosi s gornjih izvora net.hr.
Pa, jedna je stvar nevjerojatna u svim slučajevima gdje su sasvim istaknuti članovi društva optuženi, često i osuđeni na temelju sasvim čvrstih dokaza, za seksualnu agresiju različitog intenziteta. Nije sve to, nikako, pokušaj izvući neki dinar od političara, glumaca, poduzetnika ili boksača. U čemu je stvar..
Tko god u čemu uspije se suoči s dvije bitne novosti u svom životu. Prva je da može bolje živjeti….bez seksualnog života mi teško mislimo da dobro živimo, da nam je i voda u kadi brendirana i pijemo najskuplje lijekove a večeramo s viljuškama vrijednosti jednog kontejnera Rosenthal porculana što to vrijedi ako..a druga je novost da nam se čini kako možemo sve, pa koliko samo strada u prometu velikih zvijezda, dijelom i jer misle da ih sreća prati i hoće, nijemo im se pokorava.
S druge strane, već drugi najnaočitiji turistički vodič u najmanjoj marini u nekom portugalskom kraju je vrst zvijezde, njemu ne treba nikog silovati, bio monogaman ili ne, a on ima već sve preduvjete za birati koga i kad hoće, on je u tolikoj prednosti pred nekim bezveznjakom. Bilo bi za očekivati da neki Tyson ili Cosby, ne bi trebali teško naći srodnu dušu za poneki topao trenutak. Dapače.
Ali duboki, inicijalni, stav da se ono što se u životu postiglo i po čemu se poznato, da je nastalo “kroz borbu”, stvara frustraciju. Pa osim vožnje, vi gledajte kako neke manekenke gađaju cipelama svoju poslugu i kakve nerede po restoranima znaju raditi.
Alfred Adler, veliki psiholog iz vremena moje bake a prabake većini od vas, je to davno objasnio. Mi kad naučimo (rano naučimo), postizati svoje ciljeve i ostvarivati želje – na određeni način…mi to zadržimo tko god bili kasnije. U osnovnom obrascu da. I ako zadrete u životne borbe i pritiske rođenja moći raznih ljudi koji su bili nasilnici bilo koje vrste, vidjet ćete da je tako. Dakle za dobar život iza zatvorenih vrata ne trebaju nužno milijarde ali niti štete.
Dodaj komentar