Danielle Spencer, humanitarna aktivistica na bliskom istoku, dala je u razgovoru za BBC iscrpan iskaz o tome kako se u Siriji žene često nalaze pod seksualnim ucjenama pri podjeli humanitarne pomoći, osobito one bez muških pratitelja- udovice i one kojima su partneri involvirani u sukob ili ih nemaju. Izvještaj “Glasovi iz Sirije 2018” svjedoči kako se otvoreno nude mjesta ad hoc supruga u razmjenu za pristup obrocima ili elementarnoj sigurnosti a koliko je ona uopće moguća. Istraživanje IRC je pokazalo 2015. da se 40% takvih žena našlo u stanju seksualnog uznemiravanja ili nasilja.
Članak ističe da se politika humanitarnih organizacija sve više okreće neposrednom sudjelovanju aktivista iz zapadnih zemalja i snažnoj superviziji svih aktivista s nultom tolerancijom na zloporabe.
Svi ratovi i katastrofe i lukrativne aktivnosti iz drugih zemalja privlačne su i za organizirani kriminal i za obične, male lešinare i logiku koju je odglumio u Velom mistu odlični Antun Nalis kad je mamio lijepu Miru Furlan hranom i sapunom u vrijeme rata. Humanitarni rad pretpostavlja nesebičnost koja seže do fanatizma, on je uvijek i misija. Jednako je pravo na distribuciju humanitarne pomoći i prilika za brzo bogaćenje o čemu svjedoči i dio našeg povijesnog iskustva iz 90-ih.
Zato u ekstremnim okolnostima i netolerancija prema zamagljenju crte razdvajanja između sudjelovanja u humanitarnom radu a tako i distribuciji pomoći i iskorištavanja položaja koji sudjelovanje omogućava postaje osobito važna.
Ali ogroman je broj hrabrih, nesebičnih i sasvim nesklonih opisanom ovaj čas u toj zemlji opustošenoj apokaliptičnim užasom.
Dodaj komentar