photo Reuters
Stječe se dojam da Beograd nije sretan Dodikovom kandidaturom za člana predsjedništva BiH a i da ima, pritisnut sa zapada kosovskim pitanjem, sve manje manevarskog prostora za toplo-hladnu igru u približavanju članstvu u EU. On mu postaje sve manje prednost u tom približavanju, netko naš koga treba obuzdavati “a to košta ustupaka”. Pa i Putin je izrazio jasan stav da je protiv podjele BiH, Dodik treba, čini se, čuvati pozicije a ne poduzimati političke poteze ili davati takve izjave koje će bilo ugroziti položaj Srbije u pregovorima bilo stvoriti dojam kako je on “veći Srbin” od Vučića, najmanje da uvažava Beograd nedovoljno.
Osjeća se i drugi ton komentara susreta s Antoniom Guterresom ispred EU nego je bio onaj, puno mekši i topliji razgovor koji je nedavno vodio s njemačkom kancelarkom kad se činilo da se manje traži od njega i da se na korak do rješenja. Njegove su izjave evoluirale, prvi je veliki trenutak bio kad je on izjavio kako Srbija ne može ući u Europsku uniju bez jasno utvrđenih granica a potom se sve više otkrivalo pred vlastitom javnošću da “svatko nešto mora izgubiti”. Ali i kosovskom premijeru Haradinaju nije lako, njegova je vlada krhka u parlamentu Kosova i ovisi značajno od srpskih glasova, jednako i Albanija ima značajne ambicije i ovisne o pitanju širenja EU. Nekoj “velikoj Albaniji” saveznik može biti samo “velika Srbija” kao koncept a Vučićev ukupni mandat ovisi samo o jednom- on je neprikosnoveni i jedini čovjek koji vlada Srbijom ali i Srbima ako je moguće. Proruska Srbija je u samom vrhu vlasti ali i politike- Dačić (nedavno je primio i vioko rusko odlikovanje), Vulin ( više uticajan kao PR tih snaga nego nositelj) i Nikolić. Ali i mediji su izrazito neskloni ovom dijelu njegove, Vučićeve, misije na Balkanu. Ako bude raspisivao referendum o Kosovu neće mu biti lako naći podršku u ukupnom biračkom tijelu a niti formulirati pitanje. Ali Rusija sigurno neće stati iza neke eksplicitne secesionističke inicijative Banja luke.
Njemu treba, za ovo ključno klupko njegovog državničkog uspjeha- ulazak u EU, nadjačati sve što se protivi putu na zapad i opstruira taj put i savladati protueuropsko i prorusko raspoloženje u toj mjeri koja mu je dovoljna ali ne preko toga jer drukčije bi njega manje i trebalo. Dodik se čini, možda i sve više, previše ako traži previše.
A kako iskri između njega i njegovog potencijalnog protukandidata za mjesto u predsjedništvu, Mladena Ivanića, vidi se iz nekoliko svježih primjera ali najviše iz Dodikovog stava prema njegovom oštrom pismu kritike usmjerenom prema doprinosu Ivanića u usvajanju Strategije vanjske politike BiH. A tu je i pitanje izbornog zakonu. Ne čini se da to Vučiću u ovom trenutku olakšava. Osobito uz izjavu koja glasi “Odjednom smo dobili Strategiju spoljne politike BiH koja kaže da će BiH pratiti spoljnu politiku EU. BiH nije članica EU, nema ni kandidatski status i nema potrebe da se tako određujemo. Mi moramo da vodimo neke druge politike”, rekao je Dodik a prenosi Slobodna Bosna.
Mjera otpora prema zapadu koju ima Dačić čini se strateški idealna za relativno ravnopravno vođenje pregovora, ona Banja luke možda i sve teža za nositi na tom putu.
Dodaj komentar