Na temelju medijskih napisa stječe se bitno pogrešan dojam i o stanju u BiH i o raspoloženju njegovih stanovnika. Koristit ćemo u ovom, prilagođeno lakom za čitanje članku, fragmentarno, analizu rađenu za jednu međunarodnu kompaniju koju su njeni analitičari radili krajem 2017. da bi predvidjeli mogući politički i društveni razvoj u toj državi i rizičnost ulaganja u BiH.
Prva je zabluda o raspoloženju ljudi nemanje svijesti o prvoj osobini tog javnog raspoloženja- građani BiH su izuzetno apolitični. Oni se u najvećem broju osjećaju izvarani od politike, nepovjerljivi do pasivnog anarhizma i njihov doživljaj društva, nešto manje i stranih utjecaja, prevladavajuće je skeptičan i rezerviran, nekad i ogorčen. Političkog fanatizma gotovo da nema a gdje je prisutan on izaziva kod većine ljudi zazor i nepovjerenje, postoje neke simpatije u srpskom nacionalnom korpusu prema ruskom utjecaju ali to je vrlo sporadično, vrlo općenito i samo na razini emocionalnog identiteta, jednako i prema turskoj političkoj prisutnosti i onoj investicijskoj iz arapskog svijeta. Društvene mreže daju isforsiranu i lažnu sliku privrženosti koja ne doseže niti amorfnu idealizaciju a nikako ne tvori odlučnost, ona postoji i kod desno orijentiranih Hrvata kroz opčinjenost Orbanom i Putinom ali osobni planovi tih ljudi su uvjek umjereni čak ako je i retorika ekstremno oštra. Nostalgija za 80-im godinama XX stoljeća od svih država nastalih na prostoru bivše države najviše je prisutna u BiH i Makedoniji, najviše kod Bošnjaka pa Srba, najmanje kod Hrvata ali to nije zato jer su se oni najbolje snašli nego jer osjećaju svjetonazorsku obavezu osjećati to vrijeme lošim, Srbi i Hrvati su bogatiji precima koji su u doba 2. sv rata sudjelovali na pobjedničkoj strani ali su najviše zapamtili režim koji je ta strana uspostavila kao pozitivan upravo Bošnjaci . Osobito su apolitični stanovnici gradova i što veći to više. Raspoloženje većine u većim gradovima jednako je raspoloženju u europskim metropolama.
Nacionalno orijentirane stranke imaju discipliniranije glasačko tijelo nego one koje se deklariraju građanskim, izlaznost na izbore 2014. je 51%. Ali članovi i simpatizeri tih stranaka rijetko su više nego birači i ništa drugo. SAD nisu popularne u BiH, tzv islamske zemlje iz koji su došli šejhovi nisu se nametnuli bošnjačkom svijetu i otpor je prema životnim pravilima koja bi bila osobito stroga izuzetak osim u rijetkim i sasvim zatvorenim sredinama. Islam u Bosni nije sklon uvoznim pogledima na vjeru a sve tri velike vjerske zajednice imaju sasvim podnošljivo liberalnu aktivnu svakodnevnu religioznost. Projekt prelaska u neka dosljednija životna pridržavanja vjerskog kodeksa nisu zaživjela osim na tri lokacije. Europska ideja nije zaživjela u smislu oduševljenjem Europskom unijom ali s praktične strane su sva tri naroda u većem očekivanju vlastitih interesa okrenutih prema zemljama srednje Europe nego ikom drugom, druge su privrženosti više emocionalne nego praktične.
Opasnost od rata u BiH ne ovisi o raspoloženju većine, ali rat u smislu onog iz 90-ih je nemoguć. U smislu crnog scenarija nametnutog i potaknutog kaosa, teorijski, moglo bi doći samo do sukoba profesionalnih milicija i stranih formacija, nikakvu masovnu mobilizaciju niti jedna strana ne bi mogla provesti niti u najekstremnijim secesionističkim i njima suprotstavljenim političkim odlukama čak ako bi bile potaknute makropolitički. Mogući bi bili samo neredi i prouzročili bi još veću krizu ali ne više od toga i nesigurnosti na terenu. Raspoloženje imigranata kojih će biti sve više unosi nemir na svim stranama ali oni sami su sasvim drugih ciljeva i vide druga odredišta. Ako bi se u velikom broju morali zadržati na prostoru BiH nastao bi kaos koji bi utjecao na Europu, ali ne rat klasičnog tipa. Najveću opasnost predstavljao bi pad autoriteta SIPA-e i tužilaštva u tim okolnostima a bez kojih bi i 2000-ih država izgubila temeljni autoritet, kriminalne skupine su jake i regionalno organizirane, nadnacionalne, okrenute narkoticima, trgovanju ljudima, nelegalnom poslovanju s duhanom, pranju novca i klasičnom kriminalu. U okolnostima međunacionalnog sukoba njihov bi utjecaj i razvoj eskalirao. Ulična sigurnost je iznimno visoka u usporedbi s onom u razvijenim zemljama u naseljenim mjestima iste veličine.
Ali ukupno, crne prognoze su isforsirane. Svijest kako susjednih država, međunarodne zajednice koja je sasvim suprotstavljenih interesa, osobito i lokalnih vlasti i prvenstveno samih građana o opasnostima koje bi taj prostor u izvanrednim okolnostima nosio za svjetski mir puno je veća nego se čini prateći samo javni prostor komunikacije. Tenzije i destruktivne sile koje bi potakle tu krizu više su aktivne medijski nego praktično i BiH teško mogu eskalirati u više nego u mjesto dodira političkih utjecaja.
Ulaganja u posao na tom području su isplativa dugoročno i ne nose velike rizike, troškovi temeljnih potreba su niski, infrastruktura je loša a razvoj moguć. Ali management mora biti dinamičan i razvojan, okrenut i upoznat lokalnim poslovnim običajima i okolnostima koje nisu u skladu s ambicijama pristupanja EU. Korupcija je više nego prisutna.
Dodaj komentar