Ukupna politika u našem prostoru zasniva se na afektivnim izjavama, nikakva djela niti potezi se ne računaju, “ne pikaju”, kako bi u Zagrebu rekli. Postoje godišnjice oko povijesnih zbivanja- Bleiburg, Jasenovac, Knin, Vukovar, to je okosnica, posreći se sportski uspjeh i postoje posjeti, sahrane i koncerti, pomalo i alkarski dio i tko će biti koliko pozdravljen, nikakva velika otvorenja hidrocentrala ne trebaju, ovo je prilika za davanje izjava koje će se komentirati i koje se uvijek tiču prošlosti, 90-ih manje a 40-ih uglavnom, konačno su i 90-e pale u ruke retorike 40-ih. Oko ovoga se mogu dati zapažena očitovanja i fotografirati se, već s kim, istupiti i sramotiti se.
Njemačka i SAD ratuju oko carina, Kina i SAD jednako, Republikanci i Demokrati oko socijalne zaštite ili deregulacije, tu se pije pivo i ratuje oko pozdrava iz 40-ih, oko manjina, oko …što bi trebalo kome smišljati kakve prijedloge gospodarskih reformi ili probijati tunele, investirati u elektroprivredu, to nikog ne zanima niti nosi glasove niti oduzima. Kažeš nešto oko Pupovca, on se zabrine, netko kaže da je tvoja izjava skandalozna, bliži se neka obljetnica stradanja i ti već ideš dalje, Beljak prokomentira onako ulično štemerski, Ostojić napiše na facebooku kakav tvrđi status a i Oliver Frljić i Thompson su tu negdje za primiti ih, osuditi, zgroziti se, podržati, pa i oni su za i protiv samo u dijelu koji napada ili uzdiže vrijednosti naših baka i djedova, ne kakvi su bili nego u koje tabore ideologija XX stoljeća ih mi svrstavamo. Povijest je postala karikaturalan poligon za svaki javni istup, sve drugo je drugorazredno.
U pozadini ovog bitnog banke preuzimaju poslovne gigante kao Agrokor, Dalekovod, tu se ljudi zabrinu ako je netko isplatio neki honorar ili pisao privatne mailove ali ne protrese niti to previše političku scenu, da je netko na svinjcu napisao ZDS bio bi to veći događaj nego kad tisuću svinjaca postane vlasništvo stranog financijskog kapitala ili Prvo plinarsko društvo stisne Petrokemiju, ljude to uopće ne zanima.
Istodobno, ljudi znaju da je sve to površina a da za zaposliti kćer ili organizirati kakvu pretragu treba “netko”, bio on “ustaški ili partizanski pukovnik” sasvim je svejedno, može i iz jače udruge netko ili borac za ljudska prava, sindikalist ako je baš krupan, treba pukovnik pa već koji, ili da je u ili oko vlade ili neke skupštine, oko medija ili nešto, u koju boju igra nije presudno i dobro je. Ljudi znaju da je sve to predstava i da je dobro biti više nego niže a i da zarati će se mijenjati zarobljenici, pisati odgode mobilizacije, radne obaveze i potvrde o neizlječivim bolestima, sva su pitanja i utjecaji vertikalni a ne horizontalni.
Dodaj komentar