Balkan Uncategorized

U Hrvatskoj uhićen osumnjičenik za mafijašku likvidaciju u Beogradu

photo Kurir

 

“D. V. (38) uhapšen je u Hrvatskoj zbog sumnje da je zajedno sa Nemanjom Ivanovim (36) učestvovao u ubistvu Blaža Đurovića 10. marta na Voždovcu.” piše ekskluzivno  danas beogradski Blic a ja mislim da to nema smisla posebno prenositi kao niti trenutni rezultat u sukobu crnogorskih klanova osim kao uspjeh policija koje su sudjelovale.

Kad u nekoj državi imate jednopartijski sustav izričito ideološki postavljen, relativno je nerazvijena, neka područja još bilježe slučajeve krvne osvete, imate puno iseljenika od kojih mnogi nisu prijatelji režima, imate sukcesiju i imate tajnu policiju koja opskrbljuje lažnim identitetima i ispravama krim milje u zamjenu za likvidacije protivnika sustava (i moćnijih pripadnika sustava) u inozemstvu…onda je u periodu tranzicije ona u najvećoj opasnosti da…da čitav taj nasilni i štetni svijet koristeći infrastrukturu te iste prisilne službe a koja se isto razdružila i potpadala pod razne međunarodne ali i lokalne utjecaje i aranžmane a ostala i u nekoj regionalnoj suradnji, da on formira jedan identitet i subkulturu koju će novi naraštaji slijediti i obožavati a bavi se trgovinom narkotika prvenstveno pa dalje prema manje unosnim kriminalnim aktivnostima. Ta država je postojala, zvala se skraćeno SFRJ.

Nije prirodno da mediji prenose sukobe u podzemlju kao da prenose ligu prvaka niti da najgledanije emisije kao “Goli život” nemaju niti jednu epizodu ili gosta koji se ne hvali kako je poznavao Arkana i Frenkija (on je, kao, s prave strane zakona ali se podrazumijeva da je to sve povezano) i koji se ne zove “Robija” ili nekako a..taj Marić je izuzetno nadaren intelektualac koji je u jednom času shvatio kako puno veću gledanost ima ako tvrdi da su “Srbi bili kraljevi Pariza” nego da govori išta drugo koliko je i mnogo tko shvatio da je bolje pjevati na splavovima ubojicama nego na školskim priredbama a treće je i tako tek kvalifikacijski turnir za ovo prvo. Pa se stječe dojam kako je u cijelom prostoru te nekadašnje države ostao isti poluparalelni sustav moći samo je to raspoređeno tako da je jugoistočnije najprisutnije s epicentrom u Crnoj gori a najmanje prisutno u Sloveniji osim, prirodno, gdje se kockarnice ili izlazak balkanske rute prema zapadu, u Kopru.

To je uvjerenje ponekad tako otvoreno da se ljudi hvale a ne odriču da se poznaju ili prijateljuju ili surađuju s tim svijetom koji je organski povezan s trgovinom naftom ali seže do običnog zakupa nekog kafića koji se ne može ostvariti ako se nije nečiji. Istodobno tisuće poduzeća posluju sasvim mimo ovoga, ljudi žive i uopće ih ovo sve ne dotiče niti se žele identificirati s tim svijetom.

I tu je razlika sa zapadom koji ima kriminalni milje jednako ali je on odvojeniji od drugih segmenata društva i tako stvari nužno kreću, stvar je u identifikaciji i u samoj Italiji je, što svevernije putujemo to neprihvatljivije da kriminalci nastupaju na TV kao kriminalci i time se hvale a i druže se sa javnim osobama. To je javnosti- a o javnosti svi ovise, to više odbojno i strano.

Ali 90-ih se dogodio i jedan ideološki salto kriminalnog svijeta, on je inkorporirao desno krilo. O prvospomenutom Đuroviću piše srpski tisak “Đurovićev deda i dedin brat robijali su kao politički zatvorenici posle Drugog svetskog rata. Dedin brat, Đuro Đurović, univerzitetski profesor, bio je politički zatvorenik sa najdužim robijaškim stažom u Jugoslaviji Josipa Broza. Kaznu je služio 22 godine!” tako i dalje pun je riječi hvale za nekog tko je osim velikih “poslova” suđen i progonjen jer je “prošle godine osuđen na 34 meseca kućnog zatvora, uz “nanogicu”, zbog otmice i iznude 710 evra i 4.000 dinara od konobarice, koja je radila u kafiću njegove supruge. ”

Sve fini i plemeniti ali tvrdi i žestoki momci koji zapravo drže u bipolarnoj ideološkoj hipoteci svoju sredinu a zbog njih djeca šmrču kokain i iznuđuju konobarice. A jasno je da u Kotoru ne postoje suprotstavljene skupine nego frakcije i jasno je da je uništenje zgrade u Šilerovoj ulici u Beogradu nakon ubojstva premijera i operacije Sablja bilo i cover up za prikrivanje te povezanosti ukupnog društvenog života i svijeta koji se financira od šverca narkotika.

Vitalni je interes društva živjeti mimo toga i ne identificirati se s tim užasom. Zanimljivo, 2000. je Slobodan Milošević strašio Crnu goru ulaskom u NATO „Što se Crne Gore tiče, njena sudbina bi bila prepuštena mafiji, čija bi pravila igre trebalo dobro da znaju, Svaka nedisciplina, a pogotovo svako protivljenje interesima mafije stavlja vas na listu na odstrel„ a upravo je u njegovo vrijeme i na cijelom tom prostoru zavladala ta sprega i obožavanje podzemlja, vraćajući udbaške kadrove u zemlju i pružajući im priliku proglasiti se nacionalno zanesenim romanticima.