Featured Hrvatska Kolumne Uncategorized

Stipe Miočić: the (un)disputed champion of the world

Pobjedom protiv Kamerunca Francis Ngannoua Stipe Miočić je i službeno postao najuspješniji borac teške kategorije u najjačoj organizaciji slobodne borbe na svijetu.  Naime, Stipe je po treći puta obranio titulu prvaka što u povijesti UFC-ove teške kategorije do sada još nikome nije uspjelo. Reći da je najbolji MMA borac u povijesti bilo bi u ovom trenutku možda još prerano, no svakako može stati rame uz rame s legendama ovog sporta kao što su Fedor Emelianenko i Antônio Rodrigo Nogueira, poznatiji pod nadimkom Minotaur.

Stipin put u UFC-u (Ultimate Fighting Championship) bio je sve samo ne lagan, a pobjednički niz započeo je u svibnju 2015. godine protiv veterana Mark Hunta. Hunt je vjerojatno posljednji borac iz starije i iznimno uspješne generacije kojoj  pripadaju spomenuti Fedor i Minotaur te borci poput Mirka Filipovića, Wanderlei Silve, Josh Barnetta i Kevina Randlemanna, a koji je i dalje koliko-toliko u stanju boriti se na visokoj razini. U tom meču, koji je dobio tehničkim nokautom u petoj rundi, Miočić je postavio rekord u broju zadanih udaraca u jednom meču (361) kao i rekord u omjeru zadanih udaraca (361-48). Bio je to meč pomalo mučan za gledati jer je Hunt vrlo brzo postao vreća za udaranje uz tu razliku što je Huntova glava čvršća od vreće. Bilo je nevjerojatno za gledati koliko udaraca je u stanju taj čovjek primiti što je i sam Stipe izjavio poslije meča. Hunt je inače poznat po svojoj izdržljivosti i jedina je osoba u Mirkovoj karijeri za koju sam vidio da je uspjela primiti njegov čisti udarac lijevim high kickom i ostati na nogama. Tom borbom Stipe je još jednom pokazao da je ozbiljni pretendent za titulu prvaka.                                                                                                                                                                  Iduća borba bila je protiv Andreija Arlovskog koja je završila nokautom u prvoj rundi meča nakon Stipinog furioznog starta. Odmah nakon nokauta Stipe se okrenuo publici, točnije predsjedniku UFC-a Dani Whiteu vičući kako želi borbu za titulu. Nije morao dugo čekati i priliku je dobio 14. svibnja 2016. godine protiv favoriziranog  Fabricia Werduma. Meč je bio u Werdumovom rodnom Brazilu pred nekoliko desetaka tisuća domaćih navijača. Stipe je na prvi pogled borbu dobio vrlo lako, također nokautom u prvoj rundi, no pokazao je veliku taktičku zrelost pustivši Werduma da napadne i snažnim kontraudarcem u povlačenju srušio ga na pod.

Stipina pobjeda bila je glasno poslavljena u Hrvatskoj, a posebno u njegovom rodnom Clevelandu, gradu velike sportske tradicije koji do te 2016. godine, pune 52 godine nije osvojio naslov prvaka u nijednom ekipnom sportu. Njegova pobjeda bila je veliki sportski uspjeh za grad koju su svi dugo čekali, iako su gubitničko prokletstvo službeno prekinuli košarkaši Cleveland Cavaliersa u lipnju 2016. pobijedivši prvake zapadne konferencije u šokantnoj završnici, u zadnjoj, sedmoj utakmici finala.

Uslijedile su borbe protiv velikih imena Alistair Overeema i Juniora Dos Santosa koje su završile uvjerljivim pobjedama u Stipinu korist.

Izazivač u povijesnoj, trećoj obrani naslova prvaka bio je do tada malo poznati  Kamerunac Francis Ngannou. Ngannou je priliku za ovaj meč dobio zahvaljujući spektakularnom nokautu kojim je pobijedio Alistaira Overeema i kojemu je to bila šesta pobjeda od jednako toliko borbi u UFC-u. U pripremama za ovu borbu UFC je veliku pozornost pridavao promidžbi i predstavljanju Ngannou, što ne bi bilo toliko čudno samo po sebi jer je Ngannou atraktivan borac koji je sve dotadašnje borbe završio nokautom i borac sa službeno najjačim izmjerenim udarcem u povijesti UFC-a. Međutim, ako uzmemo u obzir da je branitelj titule domaći borac koji je neporažen više od dvijei pol godine tada se postavljaju određena pitanja. Stvorio se dojam da Miočić nema  podršku Dane Whitea i čelnih ljudi UFC-a kakva se očekuje za prvaka, a i sam Stipe je svojim držanjem pokazivao da misli slično, odnosno da UFC navija za Ngannoua. To je dobilo svoju potvrdu odmah nakon borbe koju je Stipe odradio besprijekorno i pokazao zašto je najbolji na svijetu. Meč je odveo u svih pet rundi ukrotivši Ngannouvu agresiju sve dok ovaj više nije imao atoma snage i borbu kontrolirano priveo kraju u svoju korist. Tom borbom Stipe je pokazao da je vjerojatno najkompletniji borac u povijesti UFC-u koji objedinjuje udaračke vještine (posebno ručne), borbu u parteru, taktičku zrelost i inteligenciju te vrhunsku psihofizičku spremu. Meč je to koji je bio demonstracija Stipine moći i rukavica bačena u lice vlastitom poslodavcu. Prilikom proglašenja pobjednika Stipe je, očito ljut i povrijeđen svime što se događalo zadnjih mjeseci, istrgnuo iz ruku pojas pobjednika koji tradicionalno stavlja predsjednik Dana White i dao ga svom treneru dok je White ostao posramljeno stajati u pozadini. Upitan od strane novinara na press konferenciji  dao je do znanja kako je htio da mu pojas uruči netko tko ga poštuje, a to očito nije White. Bila je to pljuska čelnicima UFC-a dana jednako izravno kao i desni direkt Werdumu. Svoju pohvalu Miočiću dao je i stručni komentator i čovjek čija se riječ pozorno sluša i poštuje, Joe Rogan, javno rekavši kako se nada da sada svi shvaćaju koliko je Miočić velik borac i kako će konačno dobiti priznanje koje zaslužuje, misleći prvenstveno na veće priznanje javnosti kao i UFC-a.

Miočića dakle poštuje struka, kolege borci i u velikom dijelu publika, barem ova sportski obrazovanija. Postavlja se pitanje zašto UFC nije dao svom prvaku podršku kakva se očekivala i što je je toliko razbijesnilo Miočića da nije dopustio da Whiteobavi formalnost uručenja pojasa?

Stipe Miočić je dijete hrvatskih iseljenika u Ameriku te ne propušta priliku da istakne kako je ponosan na svoje podrijetlo. Često se obraća navijačima i ljudima u Hrvatskoj, ima istetoviran hrvatski grb, a nekoliko puta je i posjetio rodni kraj svojih roditelja. Po struci je vatrogasac i medicinski tehničar koji niti nakon što se proslavio kao borac i zaradio značajniji novac, nije prestao raditi svoj svakodnevni posao, koji je sam posebi vrlo plemenit.Odaje dojam obiteljskog čovjeka te skromne i poštene osobe koja je sve u životu postigla napornim radom i odricanjem, a o svojim protivnicima uvijek priča sa poštovanjem i uvažavanjem. I za UFC vjerojatno je upravo u tome i problem!                                                                  S druge strane, Ngannou je atraktivan borac impozantnog fizičkog izgleda sa razornim udarcem koji borbe u pravilu završava u prvoj rundi. Jako podsjeća na Mikea Tysona, voli trashtalk i provocirati suparnike te smatram da je upravo zbog tih osobina postao vrlo zanimljiv UFC-u s marketinške strane. Za razliku od Stipe, sličniji je Conoru McGregoru, kao karikaturalan lik koji zna privući pozornost, a usput je i dobar borac.

Kratka digresija: najpoznatiji sportski film u povijesti je sigurno Rocky. Film je dobio Oscara za najbolji film, a glavni glumac, ujedno i scenarist, Sylvester Stallone nikada kasnije u svojoj karijeri nije postigao takav uspjeh. Od filma se u početku nije puno očekivalo, no brzo je postigao neočekivan uspjeh i Stallone je očito „pogodio“nešto što drugi nisu! Rocky Balboa je siromašni, skromni i sramežljivi utjerivač dugova dobrog srca koji iz istog razloga ne voli svoj posao i sanja da postane boksački prvak. U konačnici želja mu se, uz ekstremeni napor, odricanje, i malo sreće, unatoč svim lošim izgledima, ostvarila i pokazao je svijetu i samome sebi da je pobjednik. I vjerojatno ne postoji osoba koja je gledala film i nije navijala za Rockyja. Za razliku od njegovog protivnika Apollo Creeda, s Rockyem se svaki čovjek s ulice koji se svakodnevno bori  za egzistenciju mogao poistovjetiti. Jako je teško staviti se u kožu Creeda koji je u filmu više bogati biznismen, showman i vlastiti promotor nego čovjek od krvi i mesa kao Rocky. U Rockyju su svi vidjeli djelić sebe, odnosno najljepši scenarij svoj vlastitog života.

Mislim da je jasna analogija sa Miočićem jer upravo on je mogao biti UFC-ov Rocky i sigurno je pogreška što se prije svake njegove borbe na ekranu ne vrte njegove slike i videi u vatrogasnom odijelu, kao što su svojevremeno radili Japanci dok se Mirko borio u Prideu prikazivajući Cro Copa na treninzima i vježbama u antiterorističkoj jedinici Lučko.

To su detektirali i spomenuti Joe Rogen i bivši UFC borac Brendan Schaub. UFC se odlučio za potpuno drugačiji pristup i razmišljaokako je marketinški loše da je teškaški prvak netko tko paralelno radi drugi posao i usput jenajbolji borac njihove organizacije. Jer bi se onda moglo postaviti pitanje koliko jeta organizacija jaka kada je prvak netko tko se nije niti do kraja posvetio karijeri profesionalnog borca. Mislim da je dodatni problem, posebno sada za UFC, što se Stipe pokazao kao jedan zaista vrhunski borac koji bi još nekoliko godina mogao vladati teškom kategorijom, a ne „one time hit“. I umjesto da od njega stvore junaka američke niže i srednje klase i da preko njega prodaju ideal ostvarenja američkog sna, sada imaju marketinški potpuno neiskorištenog i nezadovoljnog prvaka koji se ne planira skoro umiroviti ili prepustiti titulu. A Stipina ljutnja koju je iskazao čupanjem pojasa iz ruku Dane Whitea je sasvim opravdana i rezultat je nepoštovanja, a posebno licemjerja koje su njegovi poslodavci pokazali: jedan dan se kladimo protiv tebe, a drugi ti stavljamo pojas pobjednika i tapšamo po ramenu. A upravo je to ono što karakterni ljudi poput Miočića najviše preziru.

Nadam se da je Stipe ovim potezom natjerao UFC da bolje promisli o svojoj poslovnoj strategiji i da će što dulje ostati na vrhu jer je upravo on idealna osoba koja može ovaj grubi sport prikazati maksimalno sportskim (ako je to ikome u interesu).

Izvor za fotografiju;Facebook

 

Piše; Mario Kruljac, mag.prava

kolumnist

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara