Realno, simboli i afekti koji uzdižu naciju na način da zamjeraju drugim nacijama posljedica su socijalnih frustracija, emocija šovinizma je emocija nemoći koja vjeruje u kolektivnog krivca. Oni jugonostalgicarski su isto to. Sva se jugonostalgija svodi na “ išlo se na more jeftino i jeli su se ćevapi jeftino”. Te su dvije emocije u svojoj biti iste a razlikuju se jesu li za to da se nema za more krivi Srbi, Srbima Albanci i u nedogled i u krug …ili su krivi “ ustaški, četnicki i dr” krugovi koji “ kad su došli na vlast se od tada ne može na more i jesti jeftino ćevape”. Malo je tu i sentimenta stečenog kroz obiteljsku usmenu predaju i ostaje da je Rambo Amadeus u pravu u osnovnom – gdje su na parkingu dominirajući dobri auti nema potrebe za krivcem.
Nogometni navijači moraju biti frustrirani da bi bili vatreniji nego okruglina lopte omogućuje, to je stara britanska tradicija za igara umjesto kruha a i tko bi se tukao po tribinama pa se noću hladio ledom i pokrivao puderom pred posao pa u 9 izlazio iz Peugeota 607 i sjedio u kreditnom odboru banke, to jedino ako ga muči i drugo pa se u žestini nogometne strasti ( koja ide do nevolje) prazni. Osim toga su navijači i pogodna prirodna regrutna baza za sve ideološke indoktrinacije a i drugo uključujući čime se bave “ tvrdi momci s asfalta”.
Crvena zvijezda na majici navijača ( fotografirao sam preksinoć izlog navijačkih rekvizita) Partizana je i naziv Partizanu najneprijateljskijeg kluba na svijetu. Ona je tu spomen na vojnu silu koju duh Partizana osjeća svojom iako je pod tim simbolom 1944. i dalje stradala srpska mladost i slično bleiburškom iskustvu su stradali politički i socijalni neprijatelji, zvezdaski duh vidi se u tim tada stradalima a duh F.K. Partizana u pobjednicima.
Kad Hasan Omerović u Golom životu opisuje sukob “ niških padobranaca” i “ nekih tamo srpskih nacionalista” ( u nekom hotelu i oko smještaja i gluposti ) on zapravo kaže – da mi smo svi ratovali na istoj strani ali mi jugosuborci smo opasniji i bolji a najveći dokaz sam ja. I najvaznije – ja sam nepravedno zaobiđen, da, njegova je frustracija socijalna. Nisu im dali pohapsiti republička vodstva i spasiti SFRJ, pobijedili su “ Kučan, Tuđman i Milosevic”.
Samo jedno tvrdim, kad teen svijet vjeruje u simbole bilo kojeg totalitarnog svijeta….on to čini jer nema za more i ćevape. I naravno da postaje pješaštvo interesa kojima ta frustracija treba. Pa je li da se demolira neki lokal ili da se podrže dum-dum ideologije koje će u korijenu imati sasvim geopolitičke čežnje i stremljenja vođene interesima dalekih i velikih sila i kapitala koji im privremeno vladaju.
Crvena zvijezda je svjetlosne godine daleko od onog kako je nastala a i tada je bila alat kojim se osvaja vlast koristeći socijalnu frustraciju radnika i seljaka i konačno velikih gubitaka carskih ruskih vojnika u prvom svjetskom ratu.
Carska Rusija je taj rat realno izgubila i dobila Crvenu zvijezdu a Njemačka ga je izgubila i dobila hukser koji je doveo na vlast rezime pod drugim simbolima u zemljama kojima je ovladala i koje isto navijači vole a računaju se u ekstremnu desnicu. S obje strane Drine i s obje strane graničnog prijelaza Bajakovo.
A oni koji odobravaju kredite ne viču ni ZDS niti nose crvene zvijezde, oni prodaju karte u ovom velikom kontinentalnom teatru.
Dodaj komentar