Featured Hrvatska Uncategorized

Savjet kako pobijediti i prijetnje i one kojima se prijeti, na lak i mudar način.

photo writeoptions.com

Tri glumice koje su se osvrnule na thompsonovski svijet i nastup su s prijetnjama prema sebi zapravo poentirale i napunile stupce medija, nisam time rekao da je to  ugodno (popularnost uopće nije ugodna), ali svaka “reakcija plus” je gorivo popularnosti a popularnost je jedina roba instagramske epohe i da u kafić koji držite sjedne netko o kome se piše, vaš kafić je na dobitku. Jeli sjeo neki splitski razbijač koji se išao iznajmiti na utakmici Zvezda-Partizan, netko tko je bio u Bujici, Neven Ciganović, Hasanbegović, Pupavac  ili Tomislav Horvatinčić, brat Ive Sanadera, to je različito samo po broju klikova.

To je prvo i ključno i više od poruke i predznaka, biti predmet prijetnji je adut na koji se Mamić pozivao već godinama, njemu prijete, spremaju otmice, izvode atentate, on je Charles de Gaulle hrvatskog nogometa, on je Hrvatska, on je nogomet, on je božanstvo koje razapinju i progone.

Pa koji je veći dokaz da je Tito bio mangup No1 hrvatske povijesti nego tjeralica za njim od onih milijuna maraka uz njegovu fotografiju na svakom stupu na Balkanu…i desant na Drvar? Niti jedan, a da je postojao tada instagram….pffff (Mišu zamislite kako ovo frkne, skupi ramena i napravi s rukama onaj trzaj zgražanja po kome je Mišo kralj, veći od svih kraljeva orleanskog svijeta). Konačno i crne ikone su popularne najviše jer su zabranjene. Dakle mržnja je veći dokaz važnosti nego simpatija, budimo tu jasni, kome bi Hitler poslao na rođendansku proslavu stotine najelitnijih padobranaca? Imao bi sljedbenika nakon toga više nego Kim Kardashian i Kim Jong Un zajedno. Hasanbegoviću je negativna reputacija dala više nego pozitivna, ali ako je itko…..ako je ikome negativan stav dao a ne uzeo, to je Thompson. Da piva ko solinski slavuj (istina je da je  Coce upravo antipod Marku,u glazbenom smislu), jedna zabrana koncerta u Švicarskoj je stostruko više od onog lebdećeg i tečnog glasa jednog Coce kojeg nitko ne bi zabranio nikad, sve i da pjeva u tri ujutro jer on ipak pjeva lijepo a ne problematično a to je neusporedivo slabija karta . Zamisli kad imaš publiku…a zabranjuju te po tim alpskim sirotinjskim priprčinama.  Tako su u ovome Jelena, Josip, Marko i Zdravko, svi koje mrze (ali da se to pročuje je jedino bitno) na dobitku i potvrdi svoje popularnosti.

Ali nije niti broj klikova baš sve, jest puno ali nije sve.

Molim čitateljstvo sad neka upravo za potrebe ovog teksta pogleda fotografiju jednog od  objekata prijetnje zažarenih. Prvo što i nepismen magarac koji lupa tipke poker automata cijeli dan i živi s mamom u trideset petoj vidi…je da je ta žena lijepa. Ona je lijepa do vilinskog savršenstva i tu tko kaže drukčije neka ode Gabriću u kliniku i korigira dioptriju prvo za deset bodova a onda neka skida koliko treba kad opet pogleda fotografiju. Ali nije samo to, ona je i književnica i ukupno hodajuće priviđenje i poniženje za svakog izbrazdanog prijetećeg momka iz industrijske zone čijoj ikoni je zapravo poslala poruku (iz svoje androgene stvarnosti koja je a priori u neprijateljskim odnosima s plebsom)- vi, gospodo, smrdite (udarate, prev.aut.). Lavina koju su tri glumice prouzročile je bila očekivana a prijetilo se i jednom Ostojiću koji je to jedva dočekao i uzvratio kao četvrta gardijska ali on je ipak manje vilinsko biće od ..razumijete me. I tu se otvorila prilika koja je u zraku i koja razlikuje srebro i zlato ( to je Valdano izjavio, da tek kad je igrao s Maradonom je shvatio razliku srebra i zlata). Prilika koju kralj kraljeva hrvatske i svjetske estrade, ne bi propustio a niti jedan njegov izvorni sljedbenik, ne bi propustio i time bi poentirao dodatno. Nazovimo to javnim uzimanjem u zaštitu. Taj gregorpeckovski potez bi svaki Mišo i svatko na koga je pala njegova svjetlost pa je i on postao pomalo Mišo, izveo bez greške, javno, i opetovano.

I opet bi svi poentirali. A kako je autor ovog teksta još kao mali, kao Obelix što je upao u lonac sa čudotvornim napitkom….u Makarskoj u hotelu Dalmacija, obasjan tom svjetlošću, ja ću vam dati savjet.

Pobijedili smo četvrtu vojnu silu u Europi, imamo svoga junaka na estradi, barda našeg svijeta, i još nas zabranjuju a ove tri sad tu atakiraju, napadaju i sad mi lijepo, podmuklo, herojski, udarimo njima kontru i branimo ih i zajebemo pa se mi prikažemo viteštvom i gospodom i one tu izgube par bodova koje im uzmemo a one ispadnu piljarice. Mi žrtvujemo malo ove magaradi koje su im davale važnosti i prijetile i pokažemo se onim što jesmo, dodamo malo galebarske galancije i potvrdimo se ljudima koji ipak sve nas vide kao veliku obitelj.

Možda se i ne slažemo s njima, možda nam i smetaju njihove objede i podmetanja, ali veliki i gordi, snažnih ramena i jasnog čela koje blista kao Cetina u 7 ujutro kad počinju vijesti…mi skočimo i kažemo gromko- ne. Pišite što hoćete, dio smo istog svijeta i mi vas jednostavno volimo takve, pa da vam je i krivo što smo tako veliki i plemeniti.

To je sve više socijalno pitanje, političko nije ni malo.

 

 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara