Ruska ambicija reuspostaviti neki svjetski status velesile ima samo jednu okolnost u svoju korist. Ta je okolnost da se ta ambicija, od koje je već svakome jasno da neće biti ništa, može pokušati pripisati jednom čovjeku. Taj čovjek je bolestan, sve više sam, i sv dalje od stvarnosti. Istina, to su sve neuspjele obnove imperija doživjele, i s relativnim uspjehom. Sve drugo je izgubilo snagu, ništa od “druge faze specijalne operacije”, to je bio popravni ispit, ništa od svih tih oštrih tonova, ispisivanja slova Z na tenkove kojih su svi jarci Ukrajine puni, i svima kupola leti u zrak što god zakvačilo tenkove koji se pokazuju, kao i sva ta sila, tigar od papira. Ništa čak i od prijetnji nuklearnim sukobom, jer….toliko puta se već mahalo, prijetilo, oblačilo klince iz vrtića u uniforme, da se više niti ne obaziru ljudi na te prijetnje kao iole ozbiljne. Već se uvelike formira i dogovara postputinovska Rusija, i najzagriženijim propagandnim bukačima je, ne samo jasno da ništa od svega, nego više i ne skrivaju da se pokušavaju prilagoditi za život poslije. Prvo su počeli biti ljuti na lošu organizaciju rata…sad proviruje da je to i odgovor na pitanje “pa što je uopće bilo, tko nas je tako ponizio”.
Silniku je sve dopušteno, osim biti slab, sve će ljudi podnijeti dok se ne prekorači jedan broj mrtvih, ne počne gubiti osvojeno a da se ne može povlačenje prikazati kao strateško pregrupiranje, i dok ga se ne mora braniti, pa pisati priglupe doskočice u tipu “na kraju se mrtvi broje” i drugo…ništa od Z, ništa od ideje da se prijeti sad i Finskoj, a ne može se niti sanjati Harkiv, to sve postaje morbidna i jasna činjenica da od svega ništa.
Uništeno je 1228 ruskih tenkova, 2974 oklopnih borbenih vozila, 577 topničkih sustava, 89 sustava za protuzračno ratovanje, 200 zrakoplova, 165 helikoptera, 13 brodova. A fronta je u pograničnoj zoni, sve dalje je groteska i perverzija.
Rusko društvo, duboko ogrezlo u kriminal i socijalni kastinski sustav, gdje i ratuju u Ukrajini samo “koji nemaju nigdje nikoga”, kaže mi jedan Rus- to je pitanje ugleda, ne ići u rat, takvo društvo ne može održavati vojsku koja bi se probila kroz linije ljudi koji, ipak žele živjeti normalan život.
Ali uskoro….kad Rusija podvuče tu crtu, stvari će polako početi ići u normalan život. Ukrajinci će više isticati da su njihovi vojnici i narod bili hrabri…Rusi će više isticati da je Putin bio lud. Ali život će ići dalje. Nadajmo se samo da neće taj poraz imati onaj okus laži koji je natjerao manje lucidan dio srpske javnosti da misli kako su bili tik do pobjede u krvavim ratovima 90-ih.
photo screenshot
Dodaj komentar