Featured Uncategorized

Mentalno stanje društva u plimnom valu narastajućeg kaosa

Da će u ozbiljnim hrvatskim TV emisijama netko satima tumačiti kako je okruglina zemlje sotonska prijevara Babilonaca, da će policija u Habarovsku polijegati goste noćnog kluba u negližeima u raciji jer klub nije imao dozvolu za rad i snimati ih pa objavljivati na društvenim mrežama, da će maskirani borci za zaštitu životinja obilaziti kuće zlostavljača prije policije i objavljivati njihova iznuđena video pokajanja, da će se u javnom prostoru riječi pozivati na kastraciju i masovna ubojstva, da će se u Britaniji znanstveno dokazivati kako su i Australopiteci i Kromanjonci djeca istih roditelja a da je evolucija prijevara, da je holokaust prijevara jer nema na video snimkama sjena dimnjaka, da holokausta ne bi bilo da nije zli jeruzalemski muftija na to nagovorio Hitlera, da zli naši susjedi farmaceuti u cjepiva stavljaju otrove koje odobravaju zli laboranti zavoda i agencija, da trebamo spasitelje od svega..od sustava, i da su oni već tu, u 2018., potekli iz krimnalnog miljea, iz poluobavještajne močvare, da će to biti u 2018. to- se jesmo mogli, ne nadati ali predvidjeti sigurno. Da će to biti u Saboru? Da, i to. Da će se lihvarenje slobodno oglašavati na društvenim mrežama (borba protiv sustava), parlamentarci objavljivati s dugim cijevima u spavaćoj sobi (borba protiv jugoboljševičkog mentaliteta hrvatske države), da će vas zaskakati svi mogući osloboditelji ..to se moglo očekivati, pa i da će se u svojim svetim misijama sve više oslobađati jer niste i nismo na vrijeme rekli da tako ne može biti na tlu koje ima svoja javnopravna tijela i organiziranu vlast i da ovo nije udbaška niti ustaška država nego je naša država u kojoj možete zvati 911, u kojoj se već šire toliko bizarne ali i toliko opasne lažne vijesti i tvrdnje kakve se niti u sutonu komunističke stvarnosti i prije ratova 90-ih nisu mogle sanjati. A kakve se i pojavljuju uoči velikih i kaotičnih perioda povijesti i uvode ih u te periode. Ne, nije ovo priprema za rat, nego za bezvlašće, s jasnim geopolitičkim ciljevima i ambicijama i u kojem  smo zahvaćeni jednim kontroliranim ludilom čija pobjeda ili poraz imaju dvije bitne i pritajene rubikonske linije koje se pokušavaju neopaženo prijeći.

Prva je navikavanje. Kad onaj kaže na TV – zemlju kao okruglu nitko nikad nije fotografirao, voditelj ne trepne. Nema slobode, vi novinari ste plaćenici u službi kapitala, Babilonaca i sotone. Voditelj ne trepne. Onaj kaže- stići ćemo do vas prije policije (jer smo zaključili da ste nasilni i imamo dojavu), nitko ne trepne. Ljudima ne pružaju pravnu pomoć u ovršnim postupcima nego se s njima slikaju i grade političku karijeru na kojoj je poruka- nemojte cijepiti djecu i približimo se Rusiji. Mi smo naviknuti na to. Onaj ex franjevac se obraća biskupima sa “demone” i ne pokreće kaznene progone za pedofiliju nego je dio tog navikavanja koje je već pri kraju. Naravno, tvrdi se da sudstvo i ne postoji, postoji neka ideja udbaškog, ustaškog, demonskog, bilo kakvog i po potrebi ne-društva koje jest šuplje kao sir ali postoji.

Druga je stvaranje kaosa. Eto, ideja da kvantitet ovoga pređe u operacionalizirajuć kvantitet u kojem bi trebalo biti neizvjesno “tko zvoni na vrata”, može li se podići u ljekarni lijek ( jer može i antibiotik biti uskraćen s osnove prigovora savjesti) i možete li dobiti sudski spor. Tko ulazi u zemlju i tko se bavi s tim tko ulazi u zemlju je zadnji stadij, do toga da javno želimo da se svi smrznu/ svi uđu  je postalo već normalno. Obje su te ideje put u kaos i poraz društva.

Najgore, sve inačice tih oslobođenja krenule su od besposlenih i polupismenih neurotika kako i uvijek bude, ljudi koji su po svom mentalno-socijalnom ustroju oni koji uvijek i svugdje prvi dohvate konopac ispod drveta. 2013. je to bilo uglavnom tako. Danas već u parlamentu, u školskim odborima, među ljudima koji žive sasvim normalne živote, s raznim, nominalno suprotstavljnim svjetonazorskim predznacima narasle tlapnje i bjesovi, postaju sasvim prihvaćeni.

Ipak, ova je druga stepenica značajno viša, teško će to biti. I proći će. Jer ogromna većina ljudi ipak tu stepenicu osjeća prevelikim udarom na svoj integritet i iz drugog razloga što ljudi nakon nekog stupnja zadiranja u svoj život počinju, ako ništa, sabotirati to nešto. Konačno i zato što je mentalna stabilnost većine neupitna. Našu kramarsku, domobransku, nedosljedno kršćansku i nedosljedno građansku, kvarno samopravljačku i skeptičnu velikim idejama naciju koja pije ujutro kavu i gruntovački živi i pregledava Njuškalo, ruga se ali ne divlja naciju i prostor i kontinent, nije tek tako uvjeriti u novi svijet ili povratak nekom starom svijetu.