Uncategorized

Pomilovanje kao prilika i čija prilika

 

Da je pomilovanje besmislen pravni institut tek će se vidjeti u okolnostima sve veće digitalizacije društva i time instant želje za radom na identitetu izabranih prvaka.
Prvo jer su političari gladni prikazati se kao dobar kalif koji ili ispravlja greške pravosuđa ili udjeljuje milost pravomoćno osuđenima kao nad-vlast. U ovom slučaju oni to i mogu činiti pa žele pomilovati ponekog, evo sad čujem da može “jednog našeg” da javnost vidi a ako stisne oko toga loš publicitet da ovo i ono… hoćemo i “nekog njihovog”. Nekog medijski nejestivog teško da će prvaci ovog doba pomilovati s radošću nego onog tko im pomaže prikazati se na način koji im odgovara na Facebooku. Zakon o pomilovanju kaže – 1. st(2) Predsjednik Republike Hrvatske daje pomilovanja osuđenim osobama za kaznenopravne sankcije koje su izrečene od strane sudova u Republici Hrvatskoj ili koje se izvršavaju u Republici Hrvatskoj i za njihove pravne posljedice. I dobro.

Ono nije pravni lijek, ono nije sve ono čime može doći na slobodu netko tko je već dugo zatvoren i svima pomaže i dobar je a i kaje se na svaki način i to se vidi, možda i boluje. Ima više načina da se to dogodi. Pomilovanje je prilika vladaru da intervenira kako hoće iako postoji neki filter u ulozi Ministarstva pravosuđa u tome prije same odluke.

I jedan će pomilovati nekog tko je ustrijelio policajca koji ga je vrijeđao zbog njegove spolne orijentacije a drugi policajca koji je izgubio živce gledajući neku paradu ponosa pa ih je desetoricu izdengečio. Teško da će prvo učiniti netko iz HČSP a teško da će drugo učiniti netko iz Radničke fronte, ako bude u prilici biti predsjednik naravno.

Nije to niti daleko od toga da predsjednik preuzme sam kazneni postupak pa da se ne mučimo. Naravno! Nije to naš izum – intervenirati u sudsku odluku s trona.

Najbolji primjer je ovlast guvernera u nekim situacijama oko smrtne kazne u nekim državama u SAD. Pa kad odlučuje on u zadnji čas ” je li da puste struju” po kojim pravilima on o tome odlučuje nego koliko mu se to isplati u svjetlu slike o sebi koju time stvara.

Ali zašto ne! Zato jer svatko koga građani biraju direktno ima razlog više svidjeti se nego biti pravedan.

U naslovu je odgovor- pomilovanja, i osobito u digitalnom vremenu, nose više nego iskušenje da ” ako barometri popularnosti ne stoje dobro da svatko može vidjeti na Samsungu u metrou ili birtiji da je netko naredio da se nekoga pusti iz zatvora, da je potvrdio ili baš negirao prvenstveno svjetonazorske svoje postavke profila u javnosti.

A to je loša stvar za sve. Jer je iskušenje vladara da upravlja izvršenjem sankcija više nego privlačan put da itervenira prvenstveno u sliku o sebi a ne u konkretan slučaj i sudbinu činjenične stvarnosti nakon pravomoćnosti presude.

Pa će nam se neka pomilovanja sviđati a neka ne a sva će biti samoposluživanje predsjednika.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara