Milosav Radisavljević, djed Jelene Đoković, supruge Novaka Đokovića, pronađen je u četvrtak ujutro oko osam sati vezan za metalnu konstrukciju u blizini Doma zdravlja u dijelu Ljiga koji se zove Ćućin, prenosi Kurir a specijalci čuvaju obitelj proslavljenog tenisača zbog ucjene teške 2 000 000 eura.
‘Pronašli smo ga vezanog lisicama za betonski stup u kukuruzištu, odakle je dozivao u pomoć. Tu je slučajno prolazio direktor Komunalnog poduzećakoji je čuo zapomaganje i priskočio u pomoć.’
Bilo je samo pitanje vremena kad će netko iz kriminalnom miljea pokušati nešto slično, bogat i uspješan, čovjek koji drži kišobran sakupljaču lopti, koji navija za Hrvate u nogometu, koji je ponos i najbolji brand Srbije..ali zašto uopće spominjemo ove njegove proeuropske osobine to ćemo sad objasniti a sasvim je jasno da je jedini motiv novac.
Zato jer je sva epopeja kriminalnog svijeta Srbije specifična po jednom. Taj svijet je nastao na temeljima ugleda koji su u jednom dijelu srpskog društva stekli prvi istaknuti kriminalci još 80-ih, o kojima je legendu stvorio svijet 90-ih i koja još traje a koja sadržava jednu političku akrobaciju.
Magaš (Ljuba Zemunac), njegov ubojica Vuković Majmun, sva galerija na čelu s Ražnjatovićem Arkanom, Božović Giška, Rade Rakonjac, čak i vječni robijaši kao Rakac svi se oni jesu dičili s dvije paralelne i organski povezane osobine koje jesu apsurdne ali koje su regrutirale bezbroj novih i stvorili kult kakav je njegovala cijeli genre emisija i urbanih legendi tipa ona “Goli život”, inače brilijantno lucidnog ali bizarno pragmatičnog Milomira Marića koji i nije krio da ga je posao išao kad je u svoj opus ubacio razgovore s ljudima tipa Kristijana Golubovića koji i nije neki pravi kriminalac ali kad nešto pokuša on loše prođe a pogodan je za medije.
Jedna je stvar tog identiteta da se sasvim otvoreno predstavljaju kao kriminalci i da smatraju kako je to stvar ugleda, tu pršte izjave kao “Srbi su bili kraljevi Pariza”, a…realno, sve je počelo na suradnji tog svijeta i UDBA-e i to uopće ne predstavlja problem. Ali na to…svi ti Legije, svi ti sudionici otmica, likvidacija, pljački i provala, smatraju se “velikim Srbima”- u srpskom kriminalnom rakursu, pa i onih najsitnijih probisvjeta za kakve je sto eura poput planine, Đoković je ono što oni smatraju izdajništvom srpstva. Taj milje nije niti za ubojstvo premijera mislio da je neki loš potez, ukupno svoje djelovanje se 90-ih smatralo borbom protiv sa sankcijama, pljačke banaka širenjem srpstva i ukupno…to je tranzicijska balkanska stvarnost u kojoj se uljuđenost smatra manom i slabošću a zločin vrlinom.
Sklonost kriminalu u Srbiji, statistički….nije niti blizu onakva kakva se čini, po stopi ubojstava, pljački, otmica, Srbija nije nesigurnija nego Francuska ali niti druge države s prostora ex-Yu. Kao subkulturološka činjnica ona čini poseban fenomen ali ne više od toga. Međutim Blic prenosi jutros- Iz magacina restorana “Novak 1”, koji je u vlasništvu Srđana Đokovića, oca tenisera Novaka Đokovića ukradeno je 110 stolica. Magacin se nalazi u okviru kompleksa Luke Beograd. Danas su radnici koji rade u tom prostoru, u kojem se nalazi veći broj magacina među kojima je i jedan koji iznajmljuju Đokovići, primetili da nedostaju stolice iz Srđanovog restorana, prenele su “Večernje novosti”.
Ono ključno i ohrabrujuće je da su komentari čitatelja upravo bijesni oko ovoga, Srbija se sigurno mijenja u smislu da većina ( većina Srba predstavlja sasvim ponosnu građansku i pristojnu Srbiju kojoj je preko glave kulta Knele& likovi iz “Vidimo se u čitulji”).
Ali i još…izloženost ljudi njegovog uspjeha je sigurno posebna i povećana svugdje na svijetu. Ali ukrasti stotinu deset stolica nekom iz obitelji Novaka Đokovića je posebno. Zaključno, teško da onaj tko misli da je “Legija” vrijedan biti uzor, jednako drži za Novaka. I obratno. Sigurno i da ovih prvih nema više od 1%.
Dodaj komentar