OKRUTNI MAKS LUBURIĆ, POMIRITELJ U POKUŠAJU IZ 60-IH ČIJEG BI SE SUĐENJA BOJALI I JEDNI I DRUGI. I TREĆI.

Je li Vjekoslav Maks Luburić ….trebao biti ubijen? Ne. Trebao je biti suđen, i osobno mislim da bi u uvjetima pravednog postupka teško izbjegao najtežu kaznu, bio je krvav preko i mimo svake usporedbe. Mislim i to da bi u uvjetima “kad nema što izgubiti” bio Luburić najnezgodniji mogući okrivljenik. Pregovarao je i imao tajne veze i dogovore sa svim stranama, mrzili su ga istodobno i crveni i Pavelić i crkva. Prvi su mu bili neprijatelji u uvjetima u kojima je bio na čelu sve formalne i neformalne prisile u NDH, upravljao je svim logorima, Ustaškom nadzornom, čak i tzv “divljim ustašama” koji su djelovali izvan svake kontrole. Ali su pregovarali (čak i o zajedničkom djelovanju), 1945. je njegov automobil ostao u povlačenju i nađen na “betonki ” prema Samoboru pun originalnih partizanskih propusnica, on je već bio daleko. Jednako s četnicima, jednako sa svim strujama u njemačkoj vlasti i prisutnosti i koje međusobno jesu imale svoje napetosti, Stepincu je otvoreno zaprijetio smrću prije nego će s propovjedaonice napasti rasne zakone na što se ovaj oglušio, likvidirao je bez oklijevanja ustaške prvake Puka i Lorkovića kad su oni htjeli privoliti Pavelića da promijene stranu 1944. iako niječe da ih je osobno strijeljao niječe i insinuira Vjekoslavu Vrančiću ( Likvidaciju puča obavili smo general Moškov i ja. Zapovjedno mjesto je bilo u uredu Ante Moškova na Trgu N., a Glavni Stožer u mom, u Draškovićevoj i Haulikovoj ulici). I bio je bezumno krvav. U emigraciji, odmah je zaratio s Pavelićem koji ga se i bojao, njegova je supruga Mara bila od početka u netrpeljivosti s Luburićem, generalom Drinjaninom kako su ga zvali. Zanimjivo, kad je Hebrang u zamjeni zarobljenika puštan iz Jasenovca ,Luburić je kazao Hebrangu starijem: “Hebrang, vraćate se među svoje. Radite tamo za interese hrvatske države!”. Stari Hebrang mu je odvratio “Što se tiče hrvatske države, moja će glava za nju pasti prije nego vaša” (tako Andrija Hebrang o tome).

Osim neupitne “lakoće ubijanja” znanstveno je dokazana njegova sklonost i vještina laganja i pretvaranja, u prvu emigraciju u Mađarskoj stiže doslovno kao dijete, ali o čitavom djelovanju Luburića su ostale među izvorima i svjedocima uvijek po dvije suprotstavljene intepretacije, drugi čovjek NDH je bio kao pokusni vojskovođa relativno neuspješan, pa opet…bio je neprikosnoven, domobranski pukovnik Šimić je zatvorio u zatvor Savska cesta najokrutnijeg jasenovačkog ubojicu i fratra, Luburić ga je u posjeti zatvoru jednostavno odveo u Jasenovac (Stepinac će ovoga odmah isključiti iz reda, u Vatikan će poslati i zahtjev da mu se ponište sakramenti i da se ekskomunicira iz crkve i kao vjernik).

Ilija Stanić, kodnog imena Mungos, prvo sin poginulog ustaše i emigrant, potom Luburićev sobar, čuvar i sustanar, dobio je stan i BMW sedmicu, Ajkulu nakon uspjelog atentata na Luburića u travnju 1969., jer je otvorio vrata onima koji su ga konačno ubili nakon što mu je Stanić stavio otrov u kavu, pa opet se Luburić ustao kad je već pao…Stanić je proživio i ratove 90-ih, vrlo je vjerojatno bio ubačen do Luburića preko struje Mare Pavelić. Tko ga je zapravo ubio…nikad nećemo znati, (i) UDBA sigurno, ali nisu njene kadrovske granice bile oštre, on priča nekoliko varijanti a zadnja je da su ga ubili Vlado M. iz Hutova Blata kod Stoca i Vinko K. iz Srednje Bosne, od Fojnice .

Stoji međutim da ga…do 1969. nisu ubili. Stoji i da je on u svom čuvenom govoru 1968. za 10, travnja opisao oblik unutar hrvatskog pomirenja, da je u to vrijeme počeo priznavati greške ustaškog i komunističkog pokreta, i da se vidio katarzičnim ujediniteljem koji kaže – U tom novom hrvatskom narodnom preporodu je mjesto svima nama: starima sa znajnjem, mladima sa snagom. Griješnicima sa mogućnostima opraštanja, naraštajima budućnosti sa vedrinom bez kompleksa grijeha prošlosti. Oni koji bi htjeli svoj rat, svoj bivši rat, proslijediti u ustaško, partizansko, hrvatski rat među našim sinovima su IZDAJNICI HRVATSKE STVARI !

Tako on govori, a u Otporu 1968. piše- Mi smo protiv svake tiranije, i one komunističke i one fašističke i one antikomunističke. ŽIVJELA SLOBODA ZA KOJU JE VRIJEDNO ŽIVJETI I UMRIJETI. To je naš stav”.

Vjerojatno je koncept globalne pomirbe, puno prije one Tuđmanove, ipak prvi i vrlo upitno za sve plasirao Luburić. I vjerojatno je to bila točka iza koje on više nije bio koristan nego samo štetan ..i režimu koji je njime plašio čitavu zemlju i kome je takav trebao, i Paveliću koji ga se iskreno bojao ali nije na njega mogao sam (o čemu svjedoči više članova obitelji i okruženja), pa i crkve koja ga se grozila.

opaska- ovo je jako skraćeno i pojednostavljeno, mogli bi stostruko duže i dokumentiranije. Ali ima obrise osnovne slike.

photo screenshot, Vanja Zlatović