Je li Vjekoslav Maks Luburić ….trebao biti ubijen? Ne. Trebao je biti suđen, i osobno mislim da bi u uvjetima pravednog postupka teško izbjegao najtežu kaznu, bio je krvav preko i mimo svake usporedbe. Mislim i to da bi u uvjetima “kad nema što izgubiti” bio Luburić najnezgodniji mogući okrivljenik. Pregovarao je i imao tajne veze i dogovore sa svim stranama, mrzili su ga istodobno i crveni i Pavelić i crkva. Prvi su mu bili neprijatelji u uvjetima u kojima je bio na čelu sve formalne i neformalne prisile u NDH, upravljao je svim logorima, Ustaškom nadzornom, čak i tzv “divljim ustašama” koji su djelovali izvan svake kontrole. Ali su pregovarali (čak i o zajedničkom djelovanju), 1945. je njegov automobil ostao u povlačenju i nađen na “betonki ” prema Samoboru pun originalnih partizanskih propusnica, on je već bio daleko. Jednako s četnicima, jednako sa svim strujama u njemačkoj vlasti i prisutnosti i koje međusobno jesu imale svoje napetosti, Stepincu je otvoreno zaprijetio smrću prije nego će s propovjedaonice napasti rasne zakone na što se ovaj oglušio, likvidirao je bez oklijevanja ustaške prvake Puka i Lorkovića kad su oni htjeli privoliti Pavelića da promijene stranu 1944. iako niječe da ih je osobno strijeljao niječe i insinuira Vjekoslavu Vrančiću ( Likvidaciju puča obavili smo general Moškov i ja. Zapovjedno mjesto je bilo u uredu Ante Moškova na Trgu N., a Glavni Stožer u mom, u Draškovićevoj i Haulikovoj ulici). I bio je bezumno krvav. U emigraciji, odmah je zaratio s Pavelićem koji ga se i bojao, njegova je supruga Mara bila od početka u netrpeljivosti s Luburićem, generalom Drinjaninom kako su ga zvali. Zanimjivo, kad je Hebrang u zamjeni zarobljenika puštan iz Jasenovca ,Luburić je kazao Hebrangu starijem: “Hebrang, vraćate se među svoje. Radite tamo za interese hrvatske države!”. Stari Hebrang mu je odvratio “Što se tiče hrvatske države, moja će glava za nju pasti prije nego vaša” (tako Andrija Hebrang o tome).
Osim neupitne “lakoće ubijanja” znanstveno je dokazana njegova sklonost i vještina laganja i pretvaranja, u prvu emigraciju u Mađarskoj stiže doslovno kao dijete, ali o čitavom djelovanju Luburića su ostale među izvorima i svjedocima uvijek po dvije suprotstavljene intepretacije, drugi čovjek NDH je bio kao pokusni vojskovođa relativno neuspješan, pa opet…bio je neprikosnoven, domobranski pukovnik Šimić je zatvorio u zatvor Savska cesta najokrutnijeg jasenovačkog ubojicu i fratra, Luburić ga je u posjeti zatvoru jednostavno odveo u Jasenovac (Stepinac će ovoga odmah isključiti iz reda, u Vatikan će poslati i zahtjev da mu se ponište sakramenti i da se ekskomunicira iz crkve i kao vjernik).
Ilija Stanić, kodnog imena Mungos, prvo sin poginulog ustaše i emigrant, potom Luburićev sobar, čuvar i sustanar, dobio je stan i BMW sedmicu, Ajkulu nakon uspjelog atentata na Luburića u travnju 1969., jer je otvorio vrata onima koji su ga konačno ubili nakon što mu je Stanić stavio otrov u kavu, pa opet se Luburić ustao kad je već pao…Stanić je proživio i ratove 90-ih, vrlo je vjerojatno bio ubačen do Luburića preko struje Mare Pavelić. Tko ga je zapravo ubio…nikad nećemo znati, (i) UDBA sigurno, ali nisu njene kadrovske granice bile oštre, on priča nekoliko varijanti a zadnja je da su ga ubili Vlado M. iz Hutova Blata kod Stoca i Vinko K. iz Srednje Bosne, od Fojnice .
Stoji međutim da ga…do 1969. nisu ubili. Stoji i da je on u svom čuvenom govoru 1968. za 10, travnja opisao oblik unutar hrvatskog pomirenja, da je u to vrijeme počeo priznavati greške ustaškog i komunističkog pokreta, i da se vidio katarzičnim ujediniteljem koji kaže – U tom novom hrvatskom narodnom preporodu je mjesto svima nama: starima sa znajnjem, mladima sa snagom. Griješnicima sa mogućnostima opraštanja, naraštajima budućnosti sa vedrinom bez kompleksa grijeha prošlosti. Oni koji bi htjeli svoj rat, svoj bivši rat, proslijediti u ustaško, partizansko, hrvatski rat među našim sinovima su IZDAJNICI HRVATSKE STVARI !
Tako on govori, a u Otporu 1968. piše- Mi smo protiv svake tiranije, i one komunističke i one fašističke i one antikomunističke. ŽIVJELA SLOBODA ZA KOJU JE VRIJEDNO ŽIVJETI I UMRIJETI. To je naš stav”.
Vjerojatno je koncept globalne pomirbe, puno prije one Tuđmanove, ipak prvi i vrlo upitno za sve plasirao Luburić. I vjerojatno je to bila točka iza koje on više nije bio koristan nego samo štetan ..i režimu koji je njime plašio čitavu zemlju i kome je takav trebao, i Paveliću koji ga se iskreno bojao ali nije na njega mogao sam (o čemu svjedoči više članova obitelji i okruženja), pa i crkve koja ga se grozila.
opaska- ovo je jako skraćeno i pojednostavljeno, mogli bi stostruko duže i dokumentiranije. Ali ima obrise osnovne slike.
photo screenshot, Vanja Zlatović
Poštovanje gosp. Vanja Zlatović,
Vaš opis ima dosta propusta, što znači da su vrata otvorena svima da da te “propuste” bez izvora poprave ili nadopune. Ja ću sam ovdje navesti dvije stvari koje me zanimaju, a za ostale sam spreman nadopune s izvorima dopuniti i popuniti. Moje prvo pitanje je: Izvor gore priložene slike, mjesto, godina i ako je moguće i mjesec i datum. Drugo nije moje pitanje nego moj odgovor da je Maks Luburić koncem kolovoza 1944. god. rekao Poglavniku da će ih on uhapsiti, tj. pukovnika Antu Vokića i ministra Mladena Lorkovića i u zatvor staviti. Bili su u zatvoru u Lepoglavi.
Poštovani gosp. Vanja Zlatović prilažem Vam nešto s povjesnim izvorima gdje je točno opisano tko je streljao Ante Vokića i Mladena Lorkovića. Želio bih dobiti vaš odgovor na ovo, i još više nego odgovor, želio bih s Vama do temelja razraditi ovu temu. Prilažem Vam dvije poveznice skoro sličnih sadržaja sa vjerodostojnim izvorima. U velikoj nadi da ćete mi dogovoriti, iskreno i
S velikim poštovanjem va poZDravlja Mile Boban.
KONAČNO SE ZNA TKO JE UBIO HRVATSKE MINISTRE …
otporas.com
https://otporas.com › Otporaševa torba
11. sij 2018. — Eto sada je istina tu i zna se tko je ubio Antu Vokića i Mladena Lorkovića. Ovo pismo se nalazi u knjigi PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA na …
TKO JE UBIO HRVATSKE MINISTRE ANTU VOKIĆA … – Otporaš
https://otporas.com › tko-je-ubio-hrvatske-ministre-ant…
Vrančić pokrenuo pitanje Lorkovića i Vokića, a na osnovi jednog dokumenta i izkaza jednog starog povratnika, častnika, koji daje pismeni iskaz o tome kako su …
—————————-
SLUČAJ VOKIĆA LORKOVIĆA
Cordoba, Republica Argentina 12, prosinca 1959.
Niže podpisani izjavljujem da sam napustio Zagreb kao i ostala većina Hrvatske Vojske i veliki broj Hrv. civilnog pučanstva 6. svibnja 1945.g. Kako smo cijelu noć putovali kroz onu pustu gužvu nekako u zoru sedmoga istog mj. stigli smo u Krapinu. Slučajno sam se u Krapini našao sa generalom Antom Moškovom sa kojim sam bio intimni prijatelj još od godine 1933. iz prve emigracije (položio prisegu 12 svibnja 1933. i postao Ustaša pod rednim brojem 67., B. Krizman PAVELIĆ I USTAŠE, st. 555, mo. Otporaš.)
Moškov je sjedio u svom automobilu te i ja sam ušao k njemu i počeli smo razgovarati o našoj tragediji i tako smo bili obojica tužni da skoro nismo mogli ni razgovarati, ali kako smo bili umorni od puta počeli smo drijemati i tako smo se naslonili jedan na drugoga i zaspali, malo kasnije netko nam zakuca na prozorčiću od auta i oba se prenusmo od sna. Tko je zakucao to je bio ustaški satnik Mijo Grabovac također stari emigrant iz prve emigracije a to je bilo ujutro kada je počelo sunce izlaziti iza onih krapinskih šuma. Grabovac daje prijavak generalu ovako: Gosp. generale ustaški javljam da sam se iz Lepoglave povukao sa svima po Vašem brzoglasnom nalogu, general priupita a gdje su ti njih dva misleći na Vokića i Lorkovića. Grabovac odgovara ja sam njih primio kao izdajice i postupio kao sa izdajicama. General upita a što si sa njima učinija?
Streljao sam ih gospodine generale. Moškov se je zgrabio za kose i čupao sam svoje kose i plakao kao djete suza za suzom su mu tekle niz lice, priupita ponovno Grabovca i reče mu a što da od tebe radim nesretni brate. Grabovac odgovara, streljajte me gospodine generale drugo nisam ni zaslužija…Moškov je ponovno sebi čupao kose i plakao i kroz plač govori Grabovcu odstupi da te ne vidim. Kada je Grabovac otišao, ja govorim Moškovu zašto nisi dao da ja te ljude čuvam pa bi sada bili ovdje sa nama. Moškov odgovara sada je sve kasno dragi moj Marko.
Grabovac je rodjen u okolici Imotskog ako se ne varam mislim da je iz Runovića ali to bolje znadu svi Imoćani.
Jedini živi svjedok koji ovu izjavu zna i čuja rečeni prijavak to sam ja.
Marko Čavić
Pripadnik bivše P.T.B.
(Svjedočanstvo gosp. Marka Čavića je razjašnjena tajna smrti Lorkovića i Vokića. A koliko se za nju nepravedno okrivljivalo generala Luburića! Kao u ovom slučaju, tako će istina izići vremenom na vidjelo i u drugim slučajevima. Tko je ubio Vokića i Lorkovića, bilo je odavno poznato generalu Luburiću, ali on je radije nevin podnosio lažne optužbe, nego da bude tužitelj. Uredništvo “Obrane”.)
Mile Boban, Otporaš/IZ OTPORAŠEVE TORBE