photo screenshot
Prvo bi htio reći da je teško nasljeđe totalitarnih režima XX stoljeća sadržano u povijesnoj činjenici da se trpalo ljude u kamione i vodilo usmrtiti. Neki su to činili temeljem teških i sramotnih rasnih zakona a neki da bi osvojili ili zadržali vlast u ime klase ili već čega. Ali izvornih “tih”, više uopće nema i sasvim je jasno da se u sjeni tih nadrisukoba nešto zbiva, da su oni sadašnjost radi sadašnjosti a ne jer su, kao, nedovršeni sukobi od prije skoro osamdeset godina. Jedna se strana proglasila čuvarem ognjišta a druga čuvarem slobodnog društva, iako i jedna i druga nisu po udobnosti za pojedinca neko dostignuće.
Zabrane nisu tu najdjelotvornije, one imaju učinak koliko ljutom psu brnjica, dakle čine još gore.
Ali što je Treblinka, to ljudi trebaju znati, i ljudi…trebaju znati da sebe, svoju zemlju, mogu voljeti najžešće tek i samo tako ako žele da ljudi ukupno žive dobro. A stvorena je jedna čitava industrija mržnje i bipolarne oštrine. Na žalost, ljudi su prosječno izuzetno napeti, naivni i povodljivi. Ono najgore je koliko normalni i ne-loši ljudi mogu pristati na najgluplja učenja.
Ali, ovo je ratio ovog teksta, vjerojatno će biti i teška reakcija na ovo oblačno vrijeme. I jednako oštra i dosljedna. Neka nadogradnja one pjesme “Imagine”. Jer puno je frustracije, straha i nepovjerenja u zraku nad Europom…i nebom iznad nje, niskog i vlažnog, kao stropovi balatonskih crkava.
Odlično izabrana fotografija za temu. Crveno crna kombinacija na bijelo-zelenoj podlozi komada obuće koju svi jednako nose na svojim nogama bez obzira na to što im je u glavi.