Featured Uncategorized

O PREVENCIJI KORUPCIJE (II), Prof.dr.sc. Slavko Sakoman

Na što je mislio onaj ministar kada je nedavno izjavio da je za  suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala najvažnija prevencija? Je li mislio na uvođenje u školski sistem  boljeg odgoja budućih generacija, da budu pošteniji ljudi i da ne koriste podmićivanje da bi ostvarili svoje ciljeve ili potrebe, pa da za 10 ili 20 godina život u Hrvatskoj i ljudi budu bolji. Tko je definirao pojam moralnosti koju bi kroz odgojni proces  trebali usađivati u djecu? Ili je ministar mislio na preodgoj sadašnjih odraslih građana, pa i onih koji su na pozicijama, da bi postali moralniji, da ne krše Zakon, da ne kradu, da vode uredan obiteljski život?  Dakako, to su samo prazne riječi a akcija treba odmah. Nema suzbijanja ovog zla bez  moćnog, efikasnog i pravednog represivnog aparata i pravosuđa. Prva i najvažnija linija, odgovorna za sigurnost i poštivanje Zakona, je policija. Dobar odabir kandidata i izvrsno, suvremeno fakultetsko obrazovanje, osobito krim. inspektora  u okviru Sveučilišta? Je li srednje obrazovanje policije na potrebnoj stručnoj razini? Narodu je jasno da pravosuđe ne funkcionira i da represivni sustav nije efikasan,  jer je kadrovski „namjerno“ loše složen, djeluje pod kontrolom politike i nije pod adekvatnim društvenim „nadzorom “. Politika jako vodi računa da na mnoga važna i osjetljiva mjesta ima „svoje ljude“. Dovoljno je da budu poslušni, nestručni i  nemotivirani ili nesposobni činiti „nešto više“. Nekada će biti dovoljno da na jako osjetljivim mjestima represivnog aparata (USKOK, PNUSKOK, Ured za sprječavanje pranja novca…)  ima premalo ljudi koje se lako zatrpa nebrojenim, sitnim predmetima, pa da izgaraju od posla a da ništa važno ne naprave. Zakoni se stalno mijenjaju ali rupe u Zakonu ostaju. ZKP je posebna i stalna tema rasprava. Zakon koji uređuje rad policije i sam sustav tako je složen da je autonomija krim. inspektora na nižim razinama, da nešto spontano rade i „čačkaju“ vrlo mala, a efikasno djeluje sistem,  „pusti njega, ne diraj to,  on je naš čovjek.“.  Po ustavu, svi bi građani trebali biti isti pred Zakonom, a nisu. Čuveni i od političara toliko često isticani slogani, „Neka institucije rade svoj posao“ i „Nitko nije kriv dok nije osuđen pravomoćnom presudom“,  jako su često zloupotrebljavane floskule i obmane koju životna praksa svakodnevno potvrđuje.  Istina je da je netko lopov (bez „službeno“ potvrđenog statusa) od trenutka kada je prekršio Zakon i ukrao, kao što i netko postaje ubojica izvršenjem tog čina. Kako da represivni aparat „sam sebe“ počisti od svojih djelatnika koji su korumpirani i teško krše Zakon? Je li sudbena vlast istinski neovisna od politike? Kojim  mehanizmom (koji uključuje i dobivanje zakonite suglasnosti za tajno prikupljane dokaza)  bi sami sudovi ili institucije izvan sudbene vlasti (policija npr.) mogli pokretati efikasne  istražne postupke protiv svojih djelatnik, djelatnika policije,  obavještajne zajednice, državnih odvjetništava i sudbene vlasti, ako postoji sumnja da  krše Zakon? I slijepac vidi kako se vode postupci u predmetima protiv onih malobrojnih, sa više razine kriminalnih piramida. Od rasprave do rasprave, prođu mjeseci i godine do zastare. Gospodarski   i drugi modaliteti organiziranog  kriminala,  karcinom su s metastazama koji izjeda ukupnu društvenu zajednicu. Politički sustav nije spreman donijeti  poseban  Zakon za ispitivanje porijekla novca, imovine, kojim bi se olakšalo pokretanje istraga protiv osoba koje posjeduju (osobno ili članovi obitelji) znatno više novca ili drugih vrijednosti, no što bi mogli opravdati legalno evidentiranim primanjima, iz čega dakako izvire  osnovana sumnja da je imovina stečena korupcijom ili nekim drugim kaznenim djelima. 

U državama u kojima je represivni sustav stručan, dobro opremljen, ne korumpiran i motiviran, a radi toga i vrlo efikasan i sama pomisao građana i ljudi na poziciji (u policiji, pravosuđu i državnoj upravi, samoupravi, javnim poduzećima….) da počine nezakonito djelo, bila bi  „obojena“ reakcijom straha da će biti otkriveni, procesuirani i strogo kažnjeni gubitkom ugleda, moći, novca i slobode.

                     U našoj zemlji, na pozicijama je bilo i danas je puno onih kojima je kršenje Zakona stalna praksa. Lakoća kojom su četvrt stoljeća kvarni političari u poziciji moći mogli „krasti“, manipulirati javnim novcem (sudjelovanjem u nabavi, dogovaranju poslova) i njihovi kadrovi u institucijama, javnim poduzećima,  ministarstvima, uredima, zavodima, „udrugama građana“…i  na brzinu se obogatiti i živjeti na visokoj nozi  nezakonito stečenim novcem, privlačila je i još uvijek privlači u te sustave nepoštene ljude. Radi njih institucije NE rade dobro svoj posao. Radi njih, brojni muljatori prevaranti,  narko-dileri, provizionari, kamatari, šverceri, utjerivači dugova, poznati imenom,  lagodno i sigurno žive, na zgražanje onih koji su ih negdje upoznali ili bili vjerodostojno  informirani o istini o načinu na koji su se obogatili.

              Organizirani (narko) kriminal jako dobro zna kako stoje stvari u državi i do kuda i na koji način se mogu baviti „svojim poslom“. Taj sustav ima svoje ljude svugdje „gdje treba“ da ih „čuva“ i na vrijeme upozori na eventualnu ugrozu pokretanja kriminalističkih istraživanja. Ako se ipak dogodi   optužnica,  tko ima puno novca, bolje prođe. Korupcija i drogni kriminal, najteži su i društveno najopasniji modaliteti tajnog kriminala u čijem otkrivanju je potreban poseban, proaktivni pristup u otkrivanju počinitelja i prikupljanju dokaza jer taj kriminal karakterizira među ostalim,  interesna suradnja dvije strane. Ponekad nema jasne distinkcije između žrtve i počinitelja. Žrtva je zapravo narod kojeg takovi potkradaju. U narko-kriminalu, na uličnoj razini, premda žrtva, kupac je ovisnik koji surađuje s kriminalcem, dilerom droge, jer mu treba droga. U korupciji,  dogovaranju provizija, namještanju u proceduri dobivanja posla, upošljavanja, uvijek postoje dvije (ponekad i treća posrednička) strane. Ako je pri tom jedna ipak podčinjena i/ili ucijenjena, prisutna je prijetnja; „Daj mi toliko (reket)  i nećeš imati inspekciju“.  Kada su ravnopravne i interesno motivirane, tada se pregovara; „Daj meni taj posao ili od mene nabavi robu, dobiti ćeš toliko ili toliko %“. Hrvatski (cro)provizionari su nevjerojatno pohlepni. Sjetimo se samo „bandićizma.  Mnogi plaćeni poslovi uopće nisu izvršeni,  mnogi i vrlo veliki poslovi, aneksima ugovora u konačnici, plaćeni su i nekoliko puta više od stvarne vrijednosti, kralo se na sto načina. „Plaćeni“  mediji su skrivali istinu pomažući da to zlo egzistira, da grad propada. No ima medija kojima treba zahvaliti da su puno toga otkrili marno istražujući ono što je ispred svega posao državnih institucija. Obzirom da “neće država protiv sebe“,  u otkrivanju korupcije i gospodarskog kriminala, više počinitelja kaznenih djela toga tipa su otkrili mediji, nego za to plaćen represivni i obavještajni aparat.  Višestruki porast ponude a time i potrošnje droga posljednjih nekoliko godina ukazuje da je kvaliteta i učinkovitost rada represivnog sustava (osobito policije) u suzbijanju tog tipa kriminala  bitno opala. Samo u godini dana, od 2019-2020. potrošnja amfetamina u Zagrebu se povećala za daljnjih čak 700%. i naša metropola je po tome na prvom mjestu u Europi. Na prvom je i po potrošnji kanabisa. U 2020. godini dogodio se daljnji porast potrošnje kokaina u odnosu na prethodnu godinu, za 25% (ukupno, od 2015. do 2020. potrošnja te skupe droge povećana je za 500%). Odljev oko 9 milijardi kuna (na godišnjoj razini) u to crno tržište,  jača moć tog organiziranog kriminala i preko korumpiranja brojnih osoba sustava političke moći, urušava se pravni sustav, pogoršava nepravda a time i ukupna klima u zemlji. Ugrožena je i   nacionalnu sigurnost. Štete radi ugroze zdravlja mladih, koji se na razne načine komercijalno iskorištavaju lakom dostupnosti duhana, alkohola, droga, kocke, kasno-noćnog života, teško su mjerljive. Mediji nas „covidiraju“ od jutra do sutra, kao da je to jedini problem nacije, kockanje se oglašava od jutra do sutra… a malo je sekundi kojima se djeci daje poruka; TO i TO  nije za vas, štetno je za vaš razvoj, zdravlje, budućnost. Zdravstvo je pred bankrotom, oštećenje zdravlja i smrtnost radi pušačkih bolesti i drugih oblika ne-zdravnog stila života vrlo visoka, a učinkovite prevencije nema. Zar pojavnost ovisnosti o duhanu naših 15-godišnjaka mora biti  devet puta veća no što je slučaj u Norveškoj ili Islandu? Tko mari za zdravlje djece? … Jer, prodaja duhanskih proizvoda donosi profit. Ma na bolesti i dijagnostici se zarađuje puno više nego na zdravlju i dobroj prevenciji. Rastu bogate privatne klinike i poliklinike čiji vlasnici na tome bogato zarađuju. A sustav za javno zdravstvo kao da je nečija kasica prasica, ili vreća bez dna ali puna provizionara se urušava. Kamo to vodi?

U većini država manje-više „uređenog svijeta“, represivni aparat ima objektivno veliku  moć i nema te mafije koja bi u „ratu“ s tim državnim sustavom „pobijedila“, ako bi sustav političke moči svoj aparat učinkovito stavio u funkciju provođenja Zakona.

Samo uspješno i  sustavno  pro-aktivno djelovanje  nadležnih institucija  represivnog aparata i institucija koje prate kretanje novca, promet nekretnina i drugih vrijednosti i koje bi po OIB-u, u trenutku trebale moći znati što sve netko posjeduje (ovdje ali i u inozemstvu), u kratko vrijeme pravosudni aparat bi imao listu osoba koje treba pozvati i pitati ODAKLE VAM SVE TO?. Kojim novcem ste to kupili, kojim sredstvima plaćate „lizing“, rate kredita, troškove života, putovanja…. U otkrivanju velikih riba danas  veliki doprinos daju  pošteni mediji, donekle i hrabri građani koji gledaju i „vide“ i govore… 

Politički sustav je odgovoran pokrenuti organizirano i pro-aktivno  otkrivanje i brzo i strogo kažnjavanje počinitelja kaznenih djela korupcije, gospodarskog, drognog i drugih oblika organiziranog kriminala i pranja novca. Najbolja je  PREVENCIJA tih modaliteta „skrivenog kriminala“, ODVRAĆANJE ljudi strahom od vrlo vjerojatnih posljedica;  gubitka slobode , imovine i ugleda, koje će trpjeti ako odluče upustiti se u tako što.  Da represivni i pravosudni aparat radi brzo i efikasno i da vlada uvjerenje da je realno veliki rizik da će s lisicama na rukama  brzo završiti u „Remetincu“ , većina onih koji imaju nakanu da se u takva bezakonja upuste, možda bi dobro promislila bi li im se tako što isplatilo. Uvjeren sam da bi  bilo puno  manje osoba i među onima koje karakterizira nemoralnost,  pohlepa, težnja moći, novcu i lagodnom životu na tuđi račun,  koje bi se usudile (pogotovo u kontinuitetu) NEZAKONITO UZIMATI ONO ŠTO IM NE PRIPADA. 

Zaključno; Strah od vrlo izglednih, brzih i teških zakonskih posljedica, najbolja je prevencija korupcije, gospodarskog i drugih oblika organiziranog kriminala u državi. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara