Featured Uncategorized

O čemu BiH treba dobro razmisliti

Članak 14. hrvatskog Kaznenog zakona govori o primjeni hrvatskog kaznenog prava za hrvatske državljane koji su počinili djelo u drugoj zemlji, to je prema personalnom načelu tako, jednako i za strane državljane koji su u stranoj državi počinili kazneno djelo prema hrvatskom državljanu. Postoji i univerzalno načelo u zakonodavstvu kojim postoji ingerencija u nekim slučajevima kad stranac u stranoj državi počini kazneno djelo prema stranom državljanu. Što to znači…znači da prijeći granicu i smijati se nije rješenje. Tu ne govorimo o pitanju izručenja, govorimo o važenju zakona a to znači da mu se može suditi. Dakle ne može Hrvat s hrvatskim državljanstvom  probosti Kineza  utrčati u Boeing i ako još nije uhićen jer se kineski sudac istrage nije snašao, sletiti u Zagreb i objavljivati selfije i smijati se. Niti Arap koji je opljačkao duty free u Kini pa sve i da ima počasno državljanstvo bilo koje zemlje ne može sletiti u Zagreb…i objavljivati selfije i smijati se.

Stvorio se neki dojam da je dovoljno steći državljanstvo BiH i utrčati u kamenjar i biti siguran. Naravno, u slučaju o kojem se govori vlasti BiH moraju držati hrvatskog okrivljenika na oku.

Jedan zanimljiv slučaj pred Europskim sudom o izručenju ruskog državljana….citirat ćemo ” Za Aleksejem Petruhhinom, estonskim državljaninom, raspisana je tjeralica koja je objavljena na
internetskim stranicama Interpola. Uhićen je 30. rujna 2014. u gradu Bauski (Latvija), a zatim mu je
3. listopada 2014. određen pritvor. Latvijska tijela zaprimila su 21. listopada 2014. zahtjev za
izručenje koji je izdala Rusija. U tom je zahtjevu navedeno da je protiv A. Petruhhina pokrenut
kazneni progon te da je protiv njega trebalo odrediti pritvor zbog pokušaja trgovanja velikom
količinom opojnih sredstava u sastavu zločinačkog udruženja. Sukladno ruskom zakonodavstvu,
za to se kazneno djelo može izreći kazna zatvora u trajanju od 8 do 20 godina.
Glavno državno odvjetništvo Republike Latvije odobrilo je da se A. Petruhhin izruči Rusiji.
Međutim, A. Petruhhin zatražio je ukidanje te odluke s obrazloženjem da, sukladno Sporazumu o
pravnoj pomoći i pravosudnoj suradnji sklopljenom između baltičkih država, u Latviji uživa ista
prava kao i latvijski državljani te da ga je – imajući u vidu da je latvijskim pravom načelno
zabranjeno izručenje vlastitih državljana i da ta država članica, sukladno sporazumu sklopljenom s
Rusijom, ne izručuje vlastite državljane – Latvijska država morala zaštititi od neosnovanog
izručenja.” . Ovo nije uspjelo jer ” ta država članica u pravilu nije nadležna za suđenje takvog djela kada
ni počinitelj ni žrtva navodnog kaznenog djela nisu državljani navedene države članice. Izručenje
stoga omogućuje da se izbjegne da kaznena djela koja su na području jedne države počinile osobe
koje su napustile to područje ostanu nekažnjena”. Ali to nije identična situacija iako je zanimljiva.

BiH državljanstvo nije lako dobiti osim ako ste u BiH rođeni ali i ako ste rođeni drugdje, tako je i svugdje slično… Dijete rodeno nakon stupanja na snagu Ustava stice državljanstvo BiH porijeklom:
1. cija su oba roditelja bili državljani BiH u vrijeme rodenja djeteta, bez obzira na mjesto njegovog
rodenja;
2. ciji je jedan roditelj bio državljanin BiH u vrijeme rodenja djeteta i dijete je rodeno na teritoriji
BiH;
3. ciji je jedan roditelj bio državljanin BiH u vrijeme djetetovog rodenja, a dijete je rodeno u
inostranstvu, ako bi ono
inace bilo bez državljanstva;
4. rodeno u inostranstvu, a ciji je jedan roditelj bio državljanin BiH u vrijeme djetetovog rodenja,
pod uslovom da do
vremena kada napuni 23 godine:
– bude registrovano u svrhu evidentiranja BiH državljana kod kompetentnih vlasti u BiH

Ukratko, bosanskohercegovačko  drugo državljanstvo građana EU i bosanskohercegovačko nečlanstvo u EU ne smije dovesti do toga da se u neravnopravan položaj dovedu građani EU koji ga nemaju niti građani BiH koji nemaju državljanstvo članice EU.

A zašto? Zato jer to dovodi do onog čega se BiH najviše i boji (postati rezervna domovina i pribježište), i zato što bi svaki Hrvat u Hrvatskoj koji je rođen u BiH  ili Srbin u Srbiji koji je rođen u BiH postali u svojim sredinama sumnjivi da će “nešto napraviti, sjesti u mečku i preći granicu. Pa hoće li u manastir u Dobrunu ili gdje sasvim je svejedno.

..mada najtužnije i nije sve ovo, nego lakoća s kojom se svako suđenje, nogometno ili pravosudno (ne ulazeći u pravomoćnost jer je logično da se pobijaju sudske odluke), osim pravnim lijekovima pobija u široj javnosti kao zavjera.

 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara