Njemačka vlada odlučila je spustiti porez na dohodak na nulu, pogodujući malim, običnim ljudima zbog krize prouzročene agresijom Rusije na Ukrajinu, u veljači je podigla iznos minimalne satnice, kao reakciju na nedaće nastale posljedicama pandemije. Takvi se solidarni potezi, kao i kvalitetna, empatična politika prema pobačaju, mogu zvati sadržajno lijevim. Sebične, agresivne, politike i prakse diskriminacije i mizoginije, one su uvijek loše.
Novi zakon o pobačaju je nužan, ali i nove prakse i senzibilitet javnosti, ovo osobito pokazuje svjedočanstvo žene iz Osijeka, lošu i okrutnu, diskriminatornu praksu zdravstvenog sustava u slučaju koji prenosi Index…”
U 13. tjednu trudnoće saznala sam da dijete umjesto dvije arterije u pupkovini ima samo jednu, pa bebino srce kuca dvostruko slabije nego moje te da je bebi dijagnosticiran Turnerov sindrom. Nisam željela prekinuti trudnoću, no doktori su mi savjetovali da je tako najbolje jer ću teško iznijeti trudnoću. U KBC-u, gdje je dogovoren prekid trudnoće medikamentom umjesto klasičnom kiretažom, dobila sam abortivnu pilulu koja potiče trudnoću te drugu pilulu koja je trebala utjecati da bebino srce prestane kucati”, pročitala je Anić na prosvjedu. Anonimna žena ostala je cijeli dan u dnevnoj bolnici, a sestra ju je obišla tek oko 18 sati. “Nisam ljuta na osoblje, jer je jedna sestra pokrivala cijeli odjel. Cijeli dan bila sam sama na stolcu, jer nisam željela leći na umrljani krevet bez posteljine. No, šokovima tu nije bio kraj. Osjećala sam pritisak i mislila sam da će me staviti na stol da se porodim, no sestra je rekla da odem na WC te, ako želim obdukciju, rukama zadržim plod. I doista sam to napravila. Vidjela sam ga i držala u rukama”, pročitala je Anić.
Niti ona, niti ikona ovih prosvjeda, nisu se olako ili iz obijesti ponašale prema svojoj trudnoći, ali je sustav zakazao do granica koje su zastrašujuće.
Dodaj komentar