Featured Uncategorized

Mi i katastrofe

photo Reuters

Potresi i ratovi, epidemije i poplave, djeluju na nas razoružavajuće snažno. U nekima plane altruističan junak, u nekom potreba da se zatvori, u nekom lopov ili pedofil skriven u spasitelju pa i mimo toga. Što god od toga bilo i bili, u intenzivnim doživljajima postajemo to dvostruko, otvorenije i vidljivije. Ljude ipak prvenstveno katastrofe okrenu na bolje, otkriju kao bolje je točnije reći jer ljudi i nisu loši.

Ali sigurno je jedno- vrlo bude jasno koliko široko i koliko duboko osjeća ogroman broj ljudi druge. Ipak, tu je bitno i da je to kad se proširi vijest kao nešto novo, bijeda ili drugi užas koji permanentno traju ljude baš i ne dotiču. U srcu Europe stoje uz cestu žrtve prisilne prostitucije i gledaju ih mrko njihovi svodnici otimači i nikom ništa jer to i nije vijest nego permanentna stvarnost. Ljudi prolaze u automobilima i bude im žao ali što sad. Ali kad udari vijest u čovjeka on se prenerazi i uistinu skupe ljudi među sobom milijune u par dana da pomognu drugima.

Altruističko ponašanje ulazi u skupinu prosocijalnog ponašanja orijentiranog prema drugim ljudima i prema pomaganju u kojem se drugima čini dobro bez da se očekuje neka korist za sebe, svoju grupu ili zajednicu. Bude komentara ipak na društvenim mrežama ili u birtijama koji su uistinu zastrašujući. U situacijama kao što su elementarne nepogode javlja se povećani stupanj prosocijalnog ponašanja i ljudi nesebično donose hranu, stvari ili novac i ništa ne traže za sebe.

Ali svaki stećak kaže- gledajte sebe i druge u katastrofama jer će i vama tako jednom biti. Ne mora biti potres kao sad u Albaniji, može biti običan bankrot ili bolest.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara