Featured Uncategorized

Mentalitet jugoistoka u društvenim i inim pitanjima (o svojima, drugi ako se prepoznaju)

photo facebook

Predizborni slogan prvog HDZ-a je bio “ZNA SE”, to znači- zna se tko je kriv što nije dobro i tko je koga krao, lagao i upropaštavao ali kad mi budemo gore, eh, onda će se graditi još šire ceste i još veće crkve, kako pjeva Ivo Fabijan tada i HDZ je vladao do 3. siječnja 2000. kad ga je smijenila koalicija koja je imala u jednom dijelu čak i predizborni spot s porukom “Očistimo Zagreb”. Jedini program i jedina poruka te koalicije je bila da su vladajući lopovi, šovinisti i primitivni krkani a oni nisu. Ništa ta koalicija nije novo učinila. Skoro tri desetljeća političkog života mlade demokracije koja je nastala na ruševinama jednog neuspjelog režima koji se raspao na Gazimestanu kad je Milošević  rekao jasno ono što je svjetina htjela čuti- sve su krivi drugi, ništa se nije čulo u Hrvatskoj osim da su sve krivi vladajući i da kad (već neki “mi” dođemo ili opet dođemo) da će se otvoriti radna mjesta i da ćemo biti Švicarska i da vam to ja obećavam. U ovoj bipolarnosti došlo se ne do mekšeg i relatiziviziranijeg pogleda na relaciju danas-sutra nego na još gori, sad je treća opcija “sve je kriv EU, Izrael i banke i mi ćemo štampati pare i pušiti maricu”. Ništa ne treba, misli naš mentalitet, treba samo zbaciti bandu i nama dati da budemo gore, mi tu formulu kao kolektivitet nismo napustili niti nadrasli nego samo dižemo ulog.

Stav s kojim kod naših ljudi ne možeš pogriješiti, o bilo čemu, uvijek je isti. Srušimo ovo, vidite da se dopisuju s privatnih mailova, da petljaju, ne znam točno što niti zašto ali mi ćemo biti ulaznica za raj na zemlji i prvo snimiti stanje i zgražati se jer je gore nego je zatečeno a onda kako nam bude. Medicina je podvala jer treba pušiti travu, civilizacija je podvala jer treba živjeti u kamenom dobu, bit ćemo sretni kao kad smo bili mali. Taj stav je nepogrješivo popularan u apsolutno svakoj temi. Čak i u osobnim stvarima jer nema niti jedne ljubavne pjesme koja ne kaže da su nas zlotvori rastavili, da pijem ali ne zaboravljam, ne budite me, ne spominjite, nema ni jednog taksijanera koji nije “igrao nogomet  bolje od Kranjčara a onda su ga zaobišli”, sve je to isti stav koji optužuje, žali, proklinje ali se ne miče s mjesta. Infantilan, amorfan i ljut, samosažaljiv i lijen. Čak i u pitanju ovog portala za koji nisam čuo niti jednu kritiku koja je imala sadržaj.

Kad potpredsjednik Hrvatskog državnog Sabora u TV emisiji ustane i pritrči sugovorniku i počne rušiti papire…to je to, to je jezik koji naš čovjek razumije. On ne zna koliko bi nešto trebalo koštati niti što bi trebalo učiniti ali on zna ovo i time “im je pokazao”.

Neki put naprijed postoji samo jedan, početi postavljati pitanja i tražiti odgovore koje bi bilo najkonstruktivnije rješenje u granicama mogućeg i prihvatiti odgovor u granicama mogućeg.

 

 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara