Featured Uncategorized

KAD ZAĐE ČAMAC U VISOKU TRAVU

A kad jednom zađe i moj drven čamac u visoku travu, ovako želim da to izgleda i miriši na jabuke, duhan i rakiju, kao u staroj pjesmi. Pa kako se polako i jedno po jedno svjetlo gasi da mi se učini kako su to svirači sve dalje niz ulicu. Što su davno jednom i od nekud došli, bili tu kratko pod prozorom, a sad polako odlaze i tihnu, nekad zastanu pa govore.. možda se učini i da će se vratiti, ali sve su dalje, već kod zadnjih kuća. A kad utihne i zidni sat…. da spakiram visoke cipele, pasoš, stari pištolj i za dar šlingan stoljnjak, i zatvori se ovaj a otvori novi dan. Što nikad ne prestaje, vječan kao tihe obale Save.
V. Z.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara