Hrvatska mimo svijeta kokaina, prostitucije, skrušenosti i strogosti.

“S druge strane, u Lijepoj Našoj redovnih klijenata koji koriste takve usluge ima između 75 i 110 tisuća, ali tek manji dio njih koristi usluge “dama” iz kruga koji spada u tzv. elitnu prostituciju, kakve je u Hrvatskoj uvijek bilo, ali koja je posljednjih godina, barem prema pričama onih upućenih u tu problematiku, u znatnom porastu, ponajviše duž naše obale.” piše u serijalu tekstova o elitnoj prostituciji Večernji list, opisujući jednu viziju i sliku života u društvu tranzicijske Hrvatske koja je iz jednog bezbrižnog a tjeskobnog života ušla u košmarniji i neizvjesniji ali život koji pruža neusporedivo veći manevarski prostor i u kojem se sasvim ne snalazi ili se često snalazi izuzetno loše. Postoji dekadentni i razuzdani pristup stresu utakmice tržišnog društva koji dovodi do očiju prepoznatljivih tragova kokaina, on i kad pobjeđuje nosi makabrističku notu.

Postoji i isforsirani konzervativni svijet koji se kune u ruralno-balkansku tradiciju nedosljedne skrušenosti, opominje i koči, nasrće na sve znake života a duboko je povezan ovim prvim. On čovjeka toliko pritisne, istodobno iznjedri svoje male i velike zle momke koji se zaklinju da su njegovi stražari, u ekstremnim slučajevima i ginu u međusobnim obračunima. Postoji i naglašeno naprednjački, bezubi a histerični svijet koji se, opet, bori protiv ovog i koji se međusobno satiru i kunu u suprotstavljenost pita krumpiruša, slikovnica o istospolnim parovima, ukupno je naše društvo razapeto između dekadencije i strogosti u kojoj obje strane popuste pa  se izvrgavaju negaciji svojih impulsivnih ideala. Tako konzervativci psuju a ljubitelji životinja prijete onima koji to nisu, vokabularom koji je negacija te ljubavi koliko je ovo prvo negacija druge ljubavi. Ali postoji zajednički impuls u oba slučaja i postoji temelj koji u biti i dominira ali se ne čuje od buke ekstrema. On je sazdan na realnosti, pismenosti, sasvim uobičajenim i neisforsiranim standardima svakog iole zrelog društva.

Stvar je u tome da ovo zadnje i ne čini neki eksplicitan svjetonazor. Ogromna većina ne koristi usluge elitne niti narodske prostitucije, ne izobličuje se od kokaina, podržavaju djecu u školovanju i razvoju u samostalna bića, imaju pse koje ne dave niti dave one koji ih dave, trče ili idu u teretanu a ne pretvaraju se u komandose, nekad imaju više novaca a nekad manje, plaćaju si seminare, druže se s ljudima, vole se, putuju, žive sasvim mimo mitova i eshatoloških bojeva, čitaju.

Nekako se nametnulo u medijima i na društvenim mrežama pomisliti kako postoji samo ekstrem, zalupat ili izobličen od negacije svega, to je netočno. Ali i štetno za društvo.