Featured Uncategorized

Godišnjica kraja Velikog rata i mi danas, u što vjerujemo?

Svi mi koji smo živjeli “ u ono vrijeme” učili smo da je prvi svjetski rat bio besmislen sudar i labuđi pjev promišljanja svijeta po logici imperijalističkih sila i da je iznjedrio prvu zemlju socijalizma koja je to postala i suočivši se s tim besmislom i bjesnilom od tadasnje naše stvarnosti poraženih i izrabljivačkih klasa. Nastala je i prva Jugoslavija, reakcionarna i korumpirana a za hrvatske komuniste i “ tamnica naroda” od strane vladajućih solunaških krugova ali i pod ropstvom burzoazije, klera i svega zla. Drugi pak svjetski rat smo učili kao besprijekorno jasan sukob sila dobra i zla a drugo je poraženo ali dobro je dijelom opet nekomunističko pa to i nije a ono komunističko smo napustili odlučnim Ne Staljinu i sad živimo u najboljoj zemlji svijeta. Ikada. Igdje. I dobro. 90-e su imale svoje interpretacije istine i povijesti a sad opet kako kome i s kojom svrhom treba.

Srbija treba godišnjicu svoje pobjede, 1945-u. ona više takvom ne vidi jer su bili Srbi na dvije strane kao i svi a ova s bradom i lennonocama je mnogima potrebna za prikazati kao antifa stranu ali opet nije pobijedila, do ranih 50-ih ih je KNOJ hapsio i vješao. Mudri Dodik, mudri lisac shvaća da mu treba zarežati na četništvo i on kaže da je dijete Potkozarja i on živi spomen na Jasenovac a cetništvo se borilo protiv onih koji su se borili protiv Jasenovca i njemu je ipak doktor Mladen favorit a četnici mrski ali današnja Srbija treba 1918. Tada su bili na jednoj strani, jedino prečanski k.u.k. Srbi su bili na strani neprijatelja i oni su pjevali 1914. Oj hrvatski hrabri sine prevezi me preko Drine, osvecena krv još nije Ferdinanda i Sofije. Da, austrijski vojni kadar bio je u logičnom i pojačanom omjeru pravoslavan. Pa na najvišoj razni. Konačno oni nemaju Dan državnosti kao mi jer kad smo mi otišli ostali su u SR Jugoslaviji a onda su i Crnogorci otišli a to nije neki uspjeh i postali su opet Srbija, istina na manje slavan način nego su to bili tada. Dakle nije taj izbor besmislen.

Hrvatski nacionalizam bio je uglavnom protuaustrijski a 1918. se razdvojio u stav da smo ulaskom u prvu Jugoslaviju oslobođeni ili opet porobljeni ali to nije tema, tema je 1918. danas, ne 1978. ili 1918. Pa…i bez natruha komunizma je 1914-18 tragičan period i pun leševa i štakora u rovovima i …ali po čemu je Vijetnamski rat bolji. Srbija danas uzet će taj trenutak za praznik iako je sve kasnije negacija tog trenutka. Ali da, tada se činilo da “ je to to”.

Danas tvrda desnica voli jedna drugu i vole Putina, istina da je svaka od njih prvenstveno inspirirana ratom s onom drugom a suradnju kriju, komunizam druge i jugoslavenstvo kao ideja od prije su za njih greška i tu se sve tvrde desnice slažu. Ljevica manje voli jedna drugu jer se dokazuju pred ovima ali voli uspomene na komunizam i na drugu Jugoslaviju i na vjetar u kosi i ORA Sava. I na originalnog Lennona a ne onog srpskog generala koji je obješen zbog suradnje s III Reichom a ipak i više jer se borio protiv Tita. A na prvim ( javnim naravno) izborima parola je bila- nećemo kralja, hoćemo Tita, narod se pita. Kandidat te kraljevske strane bio je ex hrvatski ban Šubašić, povjerenik Karađorđevića i zagrebački odvjetnik. Poslije nije bilo nego jednopartijskih izbora.

Demokratski centar i desni centar ..pa oni su protiv rata i za biznis ali i za jezik kapitala koji je u srži slijep pa je takav i stvorio početak tog rata.

A zapravo se nameće pitanje gledajući Sommu i Galiciju i Siriju i Afganistan i sve između i prije i poslije …samo jedno pitanje je moguće.

Postoji li napredak? Ili je sve stalna borba za moć u kojoj nema nego sukoba elita a drugo je i nemoguce?

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara