Featured Uncategorized

Dvije autodestruktivne komponente politike SDP-a

press 032.com

 

“Naš stav je jasan. Ne, SDP neće glasati za Istanbulsku konvenciju u slučaju da vladajući dodaju bilo kakvu formulaciju ili izjavu na postojeću Istanbulsku konvenciju. Naime, na Konvenciju se mogu izjaviti samo Konvencijom predviđene rezerve, a dodatna formulacija, kako ju zamišljaju vladajući, ne može imati pravni učinak pa je samim time i besmislena, odnosno ima za smisao samo i jedino umiriti unutarstranačke strahove, otpore i svađe u HDZ-u. Nemamo razloga niti želimo umirivati dio članova i biračko tijelo HDZ-a zato što je nemir koji osjećaju zbog Istanbulske, bezrazložan i besmislen”, poručuju iz SDP-a.

SDP ima budućnost isključivo kao stranka europske i uljuđene ali konstruktivne i afirmativne političke orijentacije, on nema bazu niti temelj HDZ-a koji u kolektivnoj svijesti hrvatskog biračkog tijela ipak nosi “oni su stvorili državu” a koju im ne može uspješno preoteti nitko pa niti desnija od HDZ-a opcija. Dakle ta neka rockerska hrvatska nakupina identiteta ima dvije pogibelji za sebe ali u koje uporno srlja.

Prva je što SDP mora razvijati identitet moderne i napredne stranke, njegov se birač mora osjećati kao da kaže “u ratu smo svi pobijedili ali rat je gotov, sad gradimo bolje i pravednije društvo za svakoga”, i on ne smije kalkulirati s tim identitetom lošim ispadima “pa mi smo žešći Hrvati od njih”, svi takvi zaplotnjački pokušaji koji su u postračanovskom SDP-u doživljeni kao tajno oružje protiv HDZ-a ostaju na razini gafa i autodestruktivne greške, on mora uporno graditi prepoznatljivost “za” a ne prepoznatljivost građenu na različitosti od HDZ-a.

Druga, organski povezana, loša politika SDP-a, ali i drugih stranaka a među kojima je Most nesporni prvak, je kad se pretežni dio poteza i stavova zasniva na refleksnom “biti protiv” pa se to umata u neke razloge i objašnjenja s osnove općeg interesa a bude jasno da nisu motivi u tome. “Nakon što je SDP najavio da neće podržati ratifikaciju Istanbulske konvencije u Saboru kakvu namjerava predložiti vlada Andreja Plenkovića, SDP-ova saborska zastupnica Sabina Glasovac u utorak je najavila da će glasati za Istanbulsku konvenciju te da nema te sile koja će je natjerati da glasuje protiv snažnije prevencije i zaštite žena od nasilja.” Ova vijest iz Slobodne Dalmacije je primjer ovoga, neovisan o čemu se radi jer da vlada pokreće čišćenje podmorja oko Visa ili spašavanje morske medvjedice SDP bi bio protiv i smišljao kako to prikazati k još većim izrazom ljubavi prema moru i njenim stanovnicima, to je vrijeme u Hrvatskoj prošlo kad se sve može držati na “vidite da nije dobro, dajte nama vlast a ove skinite”.

I on će proći svoje čistilište koliko i HDZ, europski primjer SPD i CSU ne pokazuje jedini mogući razvoj bipolarnog sustava od zadnjeg izbora Merkel, to je puno dublje i starije od toga.

Svi se slažu- mora se imati identitet, program i stav, nije više dovoljno izvikivati parole a dobacivati primjedbe, realno ovaj čas ima samo HDZ u ovoj postavi koja se mrvi unutar sebe. Svi drugi imaju samo partikularne i emocionalne nekoherentne “protiv” i to više nije dovoljno za utakmicu.

Politika je borba za vlast, to je jasno, naravno. U tome je oslonjena ipak najviše  na ljude koji neće direktno s osvajanjem vlasti profitirati nego moraju profitirati onim što će njihovi prvaci na vlasti učiniti za ukupno društvo, dakle moraju vjerovati da je program dobar ne kao sredstvo osvajanja vlasti nego i mimo toga. Sve što ostvaruje, u granicama mogućeg a i kad su oporba, temeljne ciljeve tog programa to je logično podržati a obratno, što ih potire, ne podržati. Zato stavovi ovog tipa “mi jesmo za zaštitu žena ali nam ovo kako to smjera vlada nije dovoljno a i ne odgovara nam, tu ćemo biti protiv i nadati se da njima bude što teže”, to nije dobro za SDP, njihovi birači više bi poštovali – a i dio drugih, kad bi stranačko vodstvo više držalo do  strategije razvoja društva nego taktike stranke.

HDZ sigurno tu katarzu upravo prolazi, sadržaj je u ovome nebitan. Zašto…zato jer se lomi oko toga pitanja kakva stranka ćemo biti. i što je novo u plenkovićevom vođenju HDZ-a u odnosu na one stranačke čelnike prije, jednaa bitna novota koju oni prije nisu imali.  Nemanje nastupa “ovo baš moramo jer nas stišću a kad prođe ćemo lako”. On se, bar ponaša, kao da je uistinu za ovu ratifikaciju, tako i za sve druge svoje odluke uključujući  podršku ministrici Dalić ili Lex Agrokor.

Škiljava i kalkulantska politika fige u džepu polako postaje prošlost, očito se političari, polako, moraju moći izložiti unutarstranački i na nacionalnoj razini.

Ali  to i nije posljedica nekog apstraktnog razvoja društva jer, eto, ljudi sazrijevaju. To je posljedica toga da su pritisci veliki i sa svih strana, na svakoga. Nekog razvoja niti nikad i nigdje nije bilo iz dokolice, uvijek iz nužde.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara