Uncategorized

Neugodno pitanje glasi za društvo- da je Daruvarac bio otac dječaka je li bi helikopter ranije otišao za Split. 

U utorak, 11. prosinca od posljedica sepse u KBC-u Split preminuo je devetogodišnji Gabriel Bebić iz Metkovića, koji je bolovao od upale pluća. Dva dana prije smrti, u nedjelju, dva puta su ga s Hitne u Metkoviću poslali kući, dok su ga u ponedjeljak s Hitne poslali pedijatru.

Skoro istodobno ukinut je iz zakonskih razloga ali koji su se mogli izbjeći istražni zatvor za okrivljenika koji je  u lipnju u kafiću na zadarskoj Meladi 18-godišnjakinju tukao šakama i nogama gotovo pola sata i udarao nogom u glavu dok je ležala na podu kafića.

Zajedničko im je što oba slučaja predstavljaju primjere ogromne gorčine bespomoćnog pojedinca koje sustav nije dovoljno zaštitio i da se oko oba slučaja digla ogromna medijska  pažnja. Svi znate oba slučaja u osnovi, idemo redom.

Svi znamo da nema tragedije i smrti, osobito djeteta, čija bolest jest bila predmetom zdravstvene skrbi a nakon koje smrti se nije imao gorak osjećaj da se moglo učiniti više. Tako znamo i da žrtve nasilja i javnost teško podnose svaku pogodnost, odugovlačenje ili spretnost nasilnika, tu je i Vrhovni sud upozorio na odugovlačenje postupka. I svi smo ljuti, sumnjičavi i svi se pitamo isto, primjerice a i najvažnije…..je li krik majke u sudnici pomogao tome da bude žrtva pod policijskom zaštitom i da ona bude osobito budna. I da je otac koji je vodio dječaka na hitnu da je prijetio revolverom ili nekako, je li bi možda prije dječak završio u Splitu i preživio? Možda da, možda i ne. Ali ukupno raste u Hrvatskoj dojam u javnosti da se, ako je stvar ozbiljna, mora galamiti ili i gore a da inače postoji veća mogućnost da se ostane uskraćeno za ..možda i temeljno.

Liječnici na hitnoj su pod ogromnim pritiskom, oni su između nakovnja štedljivog sustava zdravstvene zaštite i čekića ljutih i uplašenih ljudi koji ih zovu, dolaze, koji jesu bolesni ali oni moraju prepoznati i odabrati koliko i kome (minimalno) mogu pružiti. I u kaznenim predmetima su državni odvjetnici i suci pod pritiskom i javnosti i interesa pravde, obrane, a čini se i pod pritiskom dojma oko slučaja jer se čini da se nije učinilo sve u oba slučaja i da se popustilo u pažnji oko procjene stanja dječaka i procjene koliko i kako će se kvalificirati kazneno djelo i kakve procesne okolnosti mogu dovesti do toga i toga, jedan od razloga za određivanje istražnog zatvora i jest uzbuđenje javnosti oko slučaja, još odavno.

Nije lako biti niti dio pravosudnog niti zdravstvenog sustava i nositi se s tim procjenama ali prirodno je i da se žrtve nasilja i onima kojima je netko blizak umro od sepse u XXI stoljeću, da se njima niti tako čini niti da oni imaju za ovo razumijevanja. Osobno, davno, ukraden mi je automobil i policajac je kod zaprimanja prijave ..kao prijatelj prijatelju rekao- ah, on je već u Crnoj Gori, osjećajući sebe i mene izvan sustava a sustav krađe automobila pravim sustavom. I to jest strašno.

Strašno je i da se 18 godišnju žrtvu nasilja opetovano ispituje i vraća u traumu a ovoga se u medijima spominje po nadimku kao gotovo vladara situacije, strašno je da je odluka o helikopteru za Split kasnila, i da mi osim bijesa koji će se ispuhati ne razvijamo sustav, ne odgovornosti za posljedice nego za sprječavanje takvih ekstremnih kolektivnih trauma koje sve šapću- ako se ne snađeš..uzalud ti. A to je poraz za sve nas.

U svemu ovome nismo vidjeli posebnu nelagodu niti strah u samom sustavu i pojačava se dojam da on nije isti za sve. Pa i da uvažava “biti nezgodan”.

Neugodno pitanje glasi za društvo- da je Daruvarac bio otac dječaka je li bi helikopter ranije otišao za Split. Ako da, jer bi on radio krš i lom po Domu zdravlja…onda dalje znamo.

Ali ovo vrijedi i za SAD i čitav svijet, ne samo za Metković ili Zadar. Naravno, nagli i neobuzdani svoje prednosti plate svoje prednosti i rizicima i nedostacima svojeg ukupnog života. Ali načelno je svakako upitna odgojna strana društva i sustava koja honorira ponekad prednosti i mane našeg ponašanja loše po zajednicu.

 

 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara