Uncategorized

Draš Katalenić, jedna hrvatska priča

Sama je serija Gruntovčani od starta bila doživljena kao paradigma, likovi njenog panteona bili su organski dijelovi našeg nacionalnog bića i navade. Cinober i Presvetli su bili seoska elita, Dudek je bio običan puk koji je razapet između temperamentne i sumnjičave Regice i te elite a imao je i svoj pokoran ali i blago anarhističan stav koji je svjedočio po pravilima pasivne rezistencije, bio je Dudek nadasve dobar i to ga je najviše i koštalo. To je ta slika, kako naše kolektivno oko vidi sebe a ne kakvi jesmo, nije zato manje vrijedno prisjećanja. Nadasve nije manje aktualno. Apstraktni i jaki likovi Gruntovčana su komponente svakog našeg čovjeka i taj naš čovjek je uvijek neka smjesa tih likova pa uglavnom malo razrijeđena a što se serija radnjom smješta u drugo vrijeme je osobito bolno jer je- sve još uvijek i opet tu. I lovočuvar koji bi danas stao u HAC ili Hrvatske šume i Dudek koji bi bio 91 u kakvoj brigadi ZNG i Cinober i Presvetli koji bi gradili stranačku lokalnu karijeru a i predsjednik narodnog odbora i Regica bi gledala Reality i sve je opet i još tako frustrirajuće tu u ovoj magli za koju se čini da tko god nas je iz nje izvlačio da nas nije izvukao.

Bio sam u doba prvog saziva Sabora član Komisije za odnose s vjerskim zajednicama, bio sam predstavnik njemacke te Evangeličke crkve kao njihov vanjski pravni savjetnik i povjerenik pok Deutscha. Mate Granić je bio na čelu krovnog tijela a Adalbert Rebić ovog. Da, poslije sam, ubrzo, išao u rat. I bio je Sagner u tom tijelu i “imali smo propusnice” a i u nedalekoj Žabici bi sjedili. I on je…to je titula, imao dosta sa svojim najznamenitijim ostvarenim likom. Pa da se i ja pohvalim, pio sam gemište s njim a on je ovih dana otišao. Ali bio je on odlučniji i hrabriji od Draša ali ona duboko nacionalna priroda koja istodobno bude benigna i oduševljena bezrezervno i razočarana već unaprijed a da te dvije emocije mogu zajedno živjeti, ona je bila nepogrješivo tu. A i Tuđman je imao nešto od Teteca, jednu frekvenciju u stavu koji ujedinjuje autoritet, kalkulaciju kajkavskog mentalnog registra i narcizam temeljen na tome da je najpametniji a ne naj”bilo što drugo”.

Dajte danas malo razmislite koliko smo blizu Gruntovčanima kao politički i životni mentalitet. Sve si mislim da smo dosta blizu.

A i nikad nisam mislio da je ta serija dominantno humoristična.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara