Jesmo li vrijedni?
Pa. I najrazumnijem čovjeku, a to je onaj koji razumije da se ništa ne događa objašnjivo samo njegovim mehaničkim razumom nego onim koji uključuje nedokučivo, dogodi se da mu se učini da jest ili nije u nečem imao sreće baš kao on. I to ga nedokucivo učini sretnim ili nesretnim pa možda i ljutim u svojoj boli ako mu se kocka ili neka odluka potpisana u nebesima ne sviđa. Osobito ovo ako te njemu nedokučive odluke i ishodi dotaknu njegov stari osjećaj da nije vrijedan a koji su mu negdje na početku puta ( ili prije) usadili pa ga prati i putem šapće kud god se kreće i glasnije od toga kad god se posklizne a tek ga privremeno on zna uspavati ili potjerati a on se uvijek vraća.
Ta sumnja u sebe koja nas prati ….za nju tvrde da je i korisna jer ona prometejski dio nas tjera da ustajemo rano i dižemo utege i da studiramo pod mjesečinom i da u toj tjeskobi rudarski snažno gradimo svoj uspjeh. Pa gotovo svi poslovni seminari prvo malo raspire samopouzdanje pa mu opet stalno izmiču stolicu da bi zagriženije radili jer ćemo inače upasti u duševni mir i sjediti u položaju lotusa i biti zadovoljni s malim. Kako ćete pod granatama i kiši razvijati poslovnu mrežu ako osim “ ja mogu jer sam vrijedan” nemate u sebi i pruskog poručnika ili onog koji trenira marince i koji vas budi zviždaljkom i urla – naprijed protuho, ostat ces nitko i ništa ako ne puziš pod svom opremom! I tu kombinaciju “ pa ja sam vrijedan” i “ pa ja sam protuha i zato moram” naše guru škole uspjeha žele umiješati u omjeru kao za dobar čaj ili duhan za lulu. Pa vidite da su svi oligarsi i medijski moguli opsesivni luđaci i da strižu ušima i gledaju kao glavni ženski lik u Egzorcistu I. Dobro, možete vi umjereno, i biti doktor Luigi iz Malog mista, ne biti akademik nego seoski doktor i jesti kokoši i njoke, ali …ali opet taj glas će saptati da niste vrijedni a on vas tjera naprijed bolje od znatiželje prema medicini. Da, slobodna djeco Summerhilla, vi ljubite. Ljubite svoju slobodu i svoj posao i svoje zadaće i nerazumne pomagače i loše saveznike i sreću kako se god okrenula ali ne sumnjajte u sebe. Konačno i ne treba po svaku cijenu ići u minska polja po još jednog kupca police osiguranja ako se time bavite. Ali…
Ali kad se valovi dignu i ako ste puni onog stabilnog i neagresivnog mira kakvi imaju kapetani kraljevske mornarice vladarice mora…i kad vam prvi časnik kaže tiho “ nije dobro more, kapetane a i podmornice su nas opkolile” …i kad vas obuzme jeza i sjetite se kako ste prali palube i gulili krumpir i kako su vas zadirkivali jer imate veliki nos ili uši, opet će neki admiral Nelson u vama uzviknuti – budi malo ja, a ne neki slinavi kadet koji je tek uzalud dobio priliku za više i za voditi brod.
Dobro vam jutro kadeti pomorskih škola, prodavači osiguranja, automobila i magle, polaznici poslovnih seminara i jezuitskih duhovnih vježbi, sinovi tvrdog asfalta i studenti s tubama nacrta pod rukavom starog i tuđeg kaputa koji vam je poklonjen da se ne kupuje novi za vas.
Dobro vam jutro razapeti naglavce poput Odina, razapeti između mira i nemira života, između prepuštanja, zrelosti koju ste stekli ali nikad nije sasvim prodrla do kostiju nego samo centimetar ispod kože…i one titule “ ne da se” .
Hoćete li ploviti ili samo ribariti po zalijevima s kojih je dva sata do očeve kuće?
Kako je Gandalf rekao Aragornu – treći dan gledaj na istok! ( a do tada izdrži, proslavi se u ta tri dana kod Helms deep).
Dobro vam jutro! Izlazi sunce!
Dodaj komentar