Svijet je s obje strane magle što toplo a grandiozno lebdi nad zemljom i vodama, koju nam, svakom, vezu prije zore cremonski gudači. I kad smo nad njom i kad ulazimo jutrom u dolinu gromki, mudri i odlučni, blistavi i snažni. To je naš svijet, drugi i ne treba. S obje strane rijeka što ih prelazimo mostovima od pečene cigle, gazimo do struka ili prsiju, koje nas nose ali se veremo uz granje drugih obala, kroz gradove, mnoge stranice ukoričenih knjiga pisanih rukom, kroz smiraje i sjeverce. Takav svijet znam i vidim jedino, od mira i ljepote, rada i hrabrosti. Kroz koji hodam.
Dodaj komentar