Uncategorized

DOBRO JUTRO 7.12.2019.

Proveli smo jučerašnju večer u gradu i dugo sam i pažljivo promatrao ljude, posebno mlade ljude, njihov hod, fragmente rečenica koji su se čuli kad smo ih mimoilazili između štandova i gledao sam kako se smiju i razgovaraju dok smo pili kuhano vino. I kako se u njima i slično nama nekad i različito, otvaraju i cvjetaju nade i strahovi, kako im lica prelijeću sjene i obasjaji njihovih zavičaja i ognjišta, prvih koraka, studentskih soba i čežnji, nespretnih prvih poljubaca, namjera, planova, bjegova i dvojbi. Nemojte sumnjati u svoju duboku ljepotu, čovjek je u svojoj drami lijep, u životnoj svojoj neugasloj upali što ga tjera naprijed i gura u stranu a on se snalazi, bodri, nada i polako i iznova sazrijeva. I nemojte sumnjati u jedno, sve se toliko vidi na nama. Kad se mi dvoje vodimo pod ruku ja drukčije vidim druge, iz neke kapsule što ju činimo vidim ih neutralnije i dublje nego kad s torbom punim razloga svojih jutarnjih putanja siječem gradske ulice uronjen u svoje usmjerene razloge i namjere a tišine koristim da ih presložim, organiziram i skratim. Pod ruku hodajući se vidi sa strane.

Dobro vam jutro u ovu subotu, ulovite u njoj malo zaklona od drugih dana. I gledajte, čitajte ljude. Pa i mene tu čitate, kao prolaznika što u isto vrijeme kad vi otvarate prozor hoda vašom virtualnom ulicom i već ga prepoznajete. I nemojte sumnjati u svoju duboku ljepotu, čovjek je u svojoj drami lijep. I vi, vi najviše jer ste svaki dan iznova prekrajani svojim unutarnjim sada, kao po crtežima iz modnih časopisa po kojima su vaše majke i bake sjedale uz Bagat i Singer i ustajale tek promiješati juhu i promijeniti program ili radio stanicu.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara