Featured Uncategorized

DOBRO JUTRO 6.7.2021.

Još od ranih dana, bio sam, nemušto, svjestan magije i estetike boja, bijele i crne. Ima to veze s apolonskim i dionizijskim, kako su to, da bi tumačili klasičnu grčku kulturu, prvi pisali njemački romantičari Schlegel, i Schelling. Ali ovako sam ja to, dječak, doživio i tumačio, apolonsko je bijelo, skladno, i ponosno, kao zastava britanske mornarice. Crno je disonatno, preskačuće i buntovno, u svom gnijevu, divlje i neobuzdano.

I ja sam se, prirodno, više nalazio u stanju pubertetske i košmarne, beethovenski olujne, protiv svega zaraćene, edipovske crne. Pa i sad je tako…nisam ja izašao iz pretendentske faze ..i te tjeskobe, i samopouzdanja, i prkosa. Ali ovo drugo se, zanimljivo, ukazivalo i preplavljivalo me iznutra, kad je stani-pani period, kad sve maske padnu, ono moje i samo meni nepriznato u meni, to je bilo to bijelo i apolonski skladno, trčao sam jednom deset utrka na milju, moj finiš u zadnjem krugu…uvijek je “u bijeloj boji”, nešto školski, iz Akademskog atletskog kluba Mladost, s lakoćom i uspravno, da, i umišljeno. To je nešto..kao kod Tolkieena, kad stiže Rohanu, pojačanje svijeta vilenjaka u Helms deep. I kad god baš stisne…povlače se s moje površine sve divljine i Pikti, i barbarska sva žestina. Pa stiže Tennyson, The charge of the Light brigade, osmoškolska regate na Bledu, i “znaš živote, u ovoj ću boji pobijediti”. Ta je vrst energije i malo konzervativna, a obje su dijalektička cjelina, ali da….u odlučnim vremenima, crno se razmakne, krene Canto gregoriano, i iz magle se pojavljuje to bijelo, s jednom obrvom podignutom, olimpijski mirno ali rasipničko u dimenziji estetike, i koje pokazuje da nema šale.

Dobro vam jutro, ako sam jutros dosadan oprostite. Tako mi je došlo, da o ovome par riječi, u drugarskoj nadi i da ćete sami o tome. Naprijed!

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara