Uncategorized

DOBRO JUTRO 6.7.2020.

dig

Jučer smo nakon ručka u Starom Zagrebu trebali do Istre i u povratku smo prošli Opatijom, fotografija je pred Mozartom i ostavila je na mene jak dojam, ta sredina i prizor uvijek nadjačaju svoj trenutak jer ga preuzmu svojim karakterom i paletom boje. Ima takvih mjesta, sjetite se. Objasnit ću.

Opatija je suzdržano “morska”, nije to Šibenik, sezona je i nije napunila zbog okolnosti pandemije, ali gravitacija te atmosfere počela je još u Zagrebu šest sati prije i osjetila se do kasno u noć. U povratku Lovorka prenosi rezultate izbora koji su dosta konzervativni, u času kad nastaje snimak jedem iz rosfrajne posudice sladoled, teme su konvencionalne i umjerene, sve odiše nedjeljnim ali trijeznim mirom i ništa u tom trenutku ne odudara od austrijsko-mediteranske mozaičke mješavine boja, raspoloženja i okolnosti, ja opisujem zadaće, prilike i obaveze kao stare znance ali ih ipak opisujem, ništa nije sasvim izvan kontrole i ništa nije stegnuto do kraja.

Stalno se to događa, duh mjesta se proširi danom od svog zenita do lakat u svaku udaljenost od tog zenita u prostorom i vremenskom smislu, ja to često prepoznam, on prigrabi svoj dan kao medvjed hrpu jabuka i prilagodi sve sebi. Učini to u Brodu, u Kupincu, Banja Luci ili samom Zagrebu. Da, dan više čini cjelinu kao dijalog radnje i atmosfere nego se odvija slučajno.

Dobro vam jutro, gledatelji i sudionici vlastitih ambijentalnih obroka stvarnosti, vidite li da ovo netko ili nešto režira i preludira, ne padaju te note tek tako nasumično kako mislimo. I otvorimo sad limeni plitki bubanj današnje filmske trake, neka zapucketa i projekcija započne. Ne živimo mi sirovu sadašnjost, povuče ona iz pletiva neke nebeske, ciklonom nanesene i naišle vune eteričnog svijeta.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara