Uncategorized

DOBRO JUTRO 5. 4. 2020.

Meni su Sava i nasip… jednom sam svom to opisao “gdje me Bog najbolje čuje”. Uz Savu bi hodali stari i ja kad sam bio manji od metra  i razbijali led na lokvama, pričali smo putem kako su nekad Kozaci emigranti na starom sajmištu u Karlovcu izvodili na konjima svoje točke a poslije pili u gostioni Kod Francu, kako bi više “na tu stranu pričali” a ja bi se jače raskopčavao i hodao šire. A mene su tu u Zagrebu naučili jahati kad bi skupljali travu za sijeno.. ne mogu ih zvati Romi. Romi ne jašu i ne sviraju kraj vatre, Cigani jašu i sviraju i sa Ciganima sam jeo iz žara krompir, nisam s Romima. I penjao sam se po starom mostu i čekao vlak da prođe pa da me trese grleći u strahu  stup i tako i moji prvi prijatelji koje sam davno ostavio ili oni mene, ne sjećam se već dugo kako nas je život bacao.
I zato ja moram biti negdje uz Savu, bilo gdje, da mogu doći do nasipa i biti opet onaj ja, ne opet nego još. Koji sam živio u vremenu koje je još pamtilo vrijeme kad su još fotografije nastajale uz fosforne bljeskalice i iza kojeg su ostajale konjičke sablje što su ljudi čuvali u drvenim škrinjama među odjećom.
I ja  dođem i sad na nasip ali rano, gdje pretrči iz šipražja lisica ili zec, gdje vrijeme teče u krug i u virovima i preskače godine, škole i smrti i ratove. 

Dobro vam jutro, dobro vam nedjeljno jutro. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara