Uncategorized

Dobro jutro 4.9.

Tako sam naučio da su boje mog života guste i jake, da su vode plitke i bistre i da su bitke čvrste, jasne i pristojne, da mi je život lijep dakle a sve je drugo manje važno. Jer kad jednom sve zamre ostat će samo dnevnik i malo petroleja na dnu staklene svjetiljke, komad sira za put i oni koji će taj dnevnik čitati. I želim neka čitaju bez daha i ponekad se osmijehnu, nek ih ohrabri, nasmije i očvrsne kao jabuke. Svejedno mi je na čijoj će strani biti, samo nek ne spuštaju ni pogleda ni brade. Drukciji svijet od ovoga niti mene treba niti ja njega, a stvarnost i ja se uvijek potkradamo ali u čas dogovorimo.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara